20.01.2007., subota
kiss
|
Kiss je grupa koja je promijenila glazbenu kartu svijeta u vrlo kratkom roku, premda joj u početku karijere nitko nije davao niti miligram šanse za bilo kakav, makar i minimalan uspjeh. Međutim, dogodilo se upravo suprotno. Nadmašivši u kratkom roku pionire glam rocka, New York Dollse i Alicea Coopera, na čijim su idejama dijelom i izrasli, Kiss je objavio nekoliko ploča koje su još i dan danas apsolutni klasici, ne samo rocka, nego i kompletne glazbene scene. Iako su visoku kvalitativnu razinu održali tek 5 – 6 godina, to je bilo dovoljno da postanu jedan od najvećih bendova svih vremena, sa najodanijom vojskom obožavatelja. Otkrijte Kiss misterij. Jer kao što je jednom rekao Gene Simmons; ovo sve što ćete čitati o njima nije legenda nego - istina. Zamislite da već dobro oznojeni sjedite u studiju Milijunaša, a rješavanje životne egzistencije u vidu mogućeg osvajanja milijun kuna, ili možda još bolje dolara, ovisi o ovom pitanju: Chaim Witz, Stanley Eisen, Peter Criscoula i Paul Frehley, prava su imena članova jedne od ovih skupina: a) Quiet Riot b) Metallica c) Pantera d) Kiss. Pretpostavimo da ne znate ili niste sigurni u točan odgovor, i koristite džoker zovi, a na telefonskoj liniji vaš prijatelj, stari rocker. On bez razmišljanja odgovara kako se ovdje u stvari radi o Geneu Simmonsu, Paulu Stanleyju, Peteru Crissu i Ace Frehleyu iz grupe Kiss. Slijedi neizbježno pitanje: "Jesi li siguran?", i odgovor koji glasi: "Da, siguran sam da su navedena četvorka originalni članovi Kissa." Nakon toga dajete isti odgovor, odnosno d), pokupite brdo love, i prvo što radite, odlazite u najbliži CD shop i kupujete sve majice, jakne, slike, bedževe, našitke, ploče, kasete, CD-e i DVD-e od Kissa, naravno, ako to sve nađete na istom mjestu. I onda se probudite. No, vratimo se mi radije u stvarnost i otputujmo vremenskim strojem četrdesetak, ili nešto manje godina unazad. Trenutno se nalazimo u New Yorku, druga je polovica šezdesetih godina 20. stoljeća, i zajedno smo s Amerom Paulom Stanleyem i Izraelcem Geneom Simmonsom, koji se iz rodnog Izraela kao devetogodišnjak doselio u New York 1958. godine. Ubrzo nakon međusobnog upoznavanja, s određenim muzičkim iskustvom uglavnom stečenim u široj javnosti nepoznatim bendovima, njih dvojica 1968. godine osnivaju grupu Wicked Lester, s kojom bezuspješno pokušavaju ući u glazbenu orbitu. Čak su i snimili jedan cijeli album, no on nije uspio biti objavljen. Nakon nekoliko godina uzaludnog traganja za muzičkim identitetom, oni raspuštaju bend, i 1973. godine odluče započeti ponovno, te pozivaju u pomoć bubnjara Petera Crissa i gitaristu Ace Frehleyja i kreću u avanturu lude vožnje muzičkim toboganom, niti ne sluteći da su upravo tada otvorili jednu od najvećih stranica cjelokupne, ne samo glazbene, već povijesti čovječanstva. Paul Stanley daje grupi ime, Ace Frehley osmišljava logo, i ludnica je mogla početi. Želeći stvoriti dotad neviđenu glazbenu atrakciju, četvorica momaka s njujorških ulica nabacuju make – up, i pod maskama uzimaju alter ego, izražavajući time svoju drugu osobnost i skrivene želje. Tako Paul postaje 'Star Lover', Gene 'Demon Lizard', Ace 'Space Man', a Peter 'Cat Man'. U uvodnom dijelu karijere mnogi su ih izbjegavali slušati, a naročito gledati, etiketirajući ih kao 'opasan bend, nazivavši ih i 'monstrumima rocka'. U tom početnom periodu, nisu baš imali prevelikog uspjeha, premda su 'opasni' bili samo po izgledu, obzirom da su pjevali o realnim stvarima poput ljubavi, slobodoumnosti, traženja istine ili ostvarivanja najskrivenijih snova. Prvi pravi koncert Kissovci održavaju krajem 1973. godine u New Yorku, u Academy Of Music, i to kao predgrupa Blue Oyster Cultu. Usput rečeno, samo dvije godine kasnije, na koncertu u Nassau Colisseumu, ova su dva benda zamijenili uloge, tada je Kiss bio glavni. Nakon još nekoliko zapaženijih svirki, odrađenih uglavnom po njujorškim noćnim klubovima, događa se najbitnija stvar u njihovoj cjelokupnoj karijeri. Za njih je čuo, vidio ih, i na kraju pozvao na televiziju, u ono vrijeme jedan od najpoznatijih TV – producenata Bill Auocin. Nakon tri nastupa na američkoj dalekovidnici i dvotjedne suradnje, Bill ih preko njihova menadžera upoznaje sa Neilom Vogarthom, vlasnikom mlade izdavačke kuće Casablanca, kojoj je po procjeni bossova, upravo takav band bio nasušna potreba. Ugovor je odmah potpisan, i Kiss postaje prvi bend na tom labelu. Ubrzo, travnja 1974., izdaju i prvu ploču, naziva "Kiss", na kojoj predstavljaju kombinaciju čvrstog hard rocka i rock'n'rolla šezdesetih, te odmah postaju idoli milijunima rockera širom svijeta. Što zbog kvalitetne glazbe, što zbog ekscentričnih i provokativnih nastupa, a što i poradi izgleda, ubrzo su u drugi plan potisnuli dotadašnje zvijezde tzv. 'USA glam shock rocka', Alice Coopera i New York Dollse. Debi odmah donosi zlatni tiraž, plasira se na 87. mjesto U.S. chartsa, a uz ostale, vodeći hitovi su pjesme "100 000 Years" i "Black Diamond". Obzirom da imaju hrpetinu otprije spremnog materijala, iste, 1974. godine u mjesecu studenom, izdaju drugu ploču, "Hotter Than Hell", koja također dostiže zlatni tiraž. Slijedeća godina, 1975., i nova ploča imena "Dressed To Kill", kojom samo potvrđuju i učvršćuju svoj status super zvijezda onog, ali i najavljuju da će to biti i u nadolazećim vremenima. Na toj se ploči nalazi njihov najveći hit svih vremena, neuništivi "Rock 'n' roll All Nite". Prve tri ploče prodavale su se polako, ali sigurno, i bez obzira što je u ono vrijeme bilo, uz gore imenovane, još kvalitetnih izvođača, postalo je jasno da je Kiss nešto sasvim drugo, nešto ćemu treba posvetiti pravu pozornost. Te godine Kissovci su na velikoj turneji koju obilježavaju spektakularni scenski nastupi, na kojima dominiraju vrhunski vatrometi i glamurozna rasvjeta, a dodatne su atrakcije Geneovo riganje vatre (za čijeg si je uvježbavanja u nekoliko navrata uspio i spaliti kosu) i krvi, uz njegov zaštitni znak, jezične akrobacije, zatim Aceove plamteće Les Paul gitare iz kojih lansira svjetleće rakete, Peterovi setovi bubnjeva koji se uzdižu nad stageom i publikom, a koncerti su često znali završavati Paulovim razbijanjem gitara. U tim su si trenucima sve to mogli priuštiti, obzirom da im je moć bankovnih računa rasla paralelno sa svezemaljskom popularnošću. U tom ozračenju izdaju dvostruku live ploču "Alive, koja je u mnogim kasnijim anketama proglašena za najbolji živi album u povijesti rocka. Usput rečeno, plasirala se na 9. mjesto USA Top 20 albuma, a legendarni "Rock 'n' roll All Nite", dogurao je do 12. pozicije singlova. To su bili neviđeni uspjesi jednog benda kojemu je na početku karijere samo šačica rijetkih optimista predviđala svijetlu budućnost. Godina 1976. donosi ploču "Destroyer", prvu koja je dosegla platinasti tiraž, s najvećim hitom, Crissovom power baladom "Beth", koju je napisao i otpjevao za svoju ženu. Uz tu je pjesmu vezana i jedna zanimljivost. Ona je, naime, stavljena na B side singla kao 'otpadak', iz jednostavnog razloga što su singl ploče uz A, sadržavale i B stranu, i nešto se moralo naći i na njoj. Ali, događa se nešto potpuno neočekivano. "Beth" postaje veliki hit i njihov prvi singl koji je ušao u Top 10, proboravivši jedno vrijeme na 7. mjestu američke Top ljestvice. Ta je ploča zanimljiva i po tome što se po prvi puta u ulozi producenta našao Bob Ezrin, koji je pjesmama poput "Detroit Rock City", "God Of Thunder", "Do You Love Me", a i cijeloj ploči podignuo kvalitetu sounda na daleko viši nivo u odnosu na dotadašnji. Te godine objavljuju, po mnogima nepotrebnu "Rock 'n roll Over" ploču, no njihovu slavu ništa nije moglo zasjeniti, pa tako niti jedan 'obični' album, izdan reda radi, ili 'ko zna iz kojeg drugog razloga. Ali zato nije bilo razloga da i on ne bude prodan u platinastoj tiraži. Slijedeće, 1977. godine, Kiss izdaje još jednu u nizu odličnih ploča, "Love Gun", prodanu također, poput prethodnih, u platinastoj nakladi, a na njoj kao vokalni solista debitira Ace Frehley. Ploču proslavljaju, uz druge, pjesme "I Stole Your Love", "Shock Me" i "Love Gun". Uz tu je godinu vezana još jedna zanimljivost. Nakon proslave izlaska prvog broja njihovog stripa "Marble, sva četvorica pohranili su vlastitu krv u spremnik tinte u tiskari gdje je otisnut prvi broj stripa. Poučeni ugodnim iskustvom izdavanja live albuma, i te su godine snimke s ništa manje spektakularne "Love Gun – Alive II turneje, odlučili trajno pohraniti u LP formatu. Izlazak "Alive II" ploče u studenom mjesecu, opet je bio pun pogodak, jer je svijet tada bio i više nego lud za Kissovcima, i to je to trebalo maksimalno iskoristiti. Ona je uz pjesme snimljene na koncertima tijekom turneje, sve od reda hitove, sadržavao i pet novih stvari. U to je vrijeme Kissmanija zahvatila gotovo cijelu kuglu zemaljsku, i gdje god bi se pojavili, dočekivani su poput Bogova. Osim toga, mogli su se kupiti Kiss fliperi, školski pribori, originalne šminke, razne igrice, a prodavale su se i Kiss lutke, bilo pojedinačno ili u kompletu, što je bio dokaz totalne Kissoludnice. 1977. godine snimljen je i film, "Kiss protiv fantoma u parku, s članovima grupe u glavnim ulogama pozitivaca. U to su se vrijeme za snimke Kissovaca bez maski nudila cijela bogatstva, tako da je svaki član imao osobnog tjelohranitelja, koji ga je štitio od fotoreportera, papparazza, fanova, ali i svih ostalih znatiželjnika s foto aparatima. Popularnost je dosegla točku usijanja s koje više nije bilo povratka. Barem se tada tako mislilo. Naredne godine, svaki je član grupe izdao solo ploču, s logom grupe u uglu, i naravno svojim imenom, od kojih najbolje prolazi Geneova, plasiravši se na 22. mjesto USA albuma, ali i ostali polučuju lijep uspjeh svojim solo radovima, prodavši se u platinastom tiražu. Iako su sva četvorica gotovo uglas govorili da izdavanje solo albuma nije najava razlaza, u stvarnosti baš i nije bilo tako. Svi u i oko grupe znali su da se ne događa ništa dobro, jer ekipa ne diše zajedno kao jedan, što je u prijašnjim godinama bio slučaj. Golemo bogatstvo, na čije blagodati i privilegije niti oni nisu bili imuni, počelo je uzimati svoj danak. Alkohol, droga, tulumarenja, brojne ljubavne veze (među poznatijima je ona između Genea i 'plastične' pjevačice Cher), za posljedicu su imali stavljanje obveza u bendu na drugo ili čak treće mjesto. Ništa čudno, novac ionako ima samo jedan osnovni smisao, a on leži u tome da se troši dok ga ima. A kako su Kissovci ga imali više nego su ikad mogli sanjati, maksimalno su uživali u njegovim čarima. I to u svim mogućim i nemogućim, potrebnim i nepotrebnim. "Dynasty ploča iz 1979. godine, sounda bitno drukčijeg od ranijih radova, snimana je i objavljena u problematičnim odnosima, ali je i ona uspjela dosegnuti platinasti tiraž, ponajviše zahvaljujući super velikom disco hitu "I Was Made For Lovin' You". Ubrzo nakon toga, dogodilo se ono što se nagađalo, ali i na neki način očekivalo; prvi odlazak jednog od originalnih članova.  Posadu prvi napušta Peter Criss, opredjelivši se za solo karijeru, a na njegovo mjesto, kao session bubnjar za potrebe snimanja "Unmasked" iz 1980. godine, uskače Anton Fig. Loša ploča, prolazi isto tako, i to ne samo radi kvalitete bitno promijenjenog, mekšeg zvuka, već i stoga što su fanovi, a i svi ostali, Crissovim odlaskom dobili potvrdu onoga što su naslućivali unazad dvije godine; da će doći do razlaza originalnih članova, a njihovu pojedinačnu karizmu nitko, bez obzira na možebitnu kvalitetu nije mogao naslijediti. Promjena sounda na zadnje dvije ploče na neki se način mogla protumačiti i kao kreativni zamor svih članova grupe. Stalnog bubnjara pronašli su u liku Erica Carra, s kojim 1981. godine snimaju "Music From The Elder uz nanovo izmijenjen stil. Ploča je zamišljena kao rock – opera, uz kombinaciju rocka i epsko orkestralnih elemenata, a u njezinom je snimanju sudjelovao orkestar sa cijelim pjevačkim zborom. Usprkos velikom trudu, ta ploča nije postigla neki osobit uspjeh. Upravo suprotno, prva je u dotadašnjoj povijesti Kissa, koja je prodana u nakladi manjoj od 500 000 kopija. Nakon toga slijedi odlazak još jednog originalnog člana. Grupu napušta Ace Frehley, i to u vrijeme snimanja ploče "Creatures Of The Night", koja u konačnici izlazi 1982. godine, a novi se gitarista zove Vinnie Vincent. Ona uz pomalo izmijenjeni, metalniji stil, dijelom vraća slavu ozbiljno posrnuloj grupi, i prodaje se brzo u zlatnom tiražu, a usput rečeno, uvrštava se na 45. mjesto Top liste USA albuma. Slijedeća godina, 1983., donosi ploču "Lick It Up", koja je ponudila ono za čime svijet žudi deset godina, vidjeti Kissovce bez make-upa. Šminka ionako više nije imala smisla, obzirom da je originalna postava prepolovljena. Novi, nenašminkani izgled bio je, uz pristojnu kvalitetu zvuka koji je prvenstveno usmjeren prema heavy metal fanovima, glavni adut te ploče, i nakon četiri godine, Kiss je opet 'platinasti'. Naredna, 1984. godina donosi još jednu novu ploču, naslova "Animalize", na kojoj je predstavljen novi gitarista, Mark St. John. Ta ploča, ponajviše zahvaljujući hit singlu "Heaven's On Fire", također dostiže platinasti tiraž. Kao po nekom pravilu, novi se gitarista nije dugo zadržao, te je za potrebe slijedećeg studijskog ostvarenja "Asylum, objavljenog 1985. godine, potražena pomoć Brucea Kullicka. Ta ploča nije donijela ništa posebnog, ali je uspjela grupu održati pri vrhu, i dokazati da je publika definitivno prihvatila novi, metalnije orijentirani Kiss zvuk, ali i njihov 'new look'. Tada slijedi prva dvogodišnja pauza između dva albuma, i 1987. godine izlazi "Crazy Night", sa superuspješnim singlom "Crazy, Crazy Night", koji se skrasio na četvrtom mjestu singlova. Za tadašnji ugled, bitno manji nego pred desetak godina, bio je to ogroman uspjeh. Best 0f "Smashes, Thrashes & Hits", objavljen 1988. godine, uz najveće uspješnice donosi i dvije nove pjesme: "Let's Put The X In Sex» i "(You Make Me) Rock Hard". Poput prethodna dvije, i ta se ploča prodaje u platinastoj nakladi. Tradicionalno kratka, jednogodišnja pauza, na red dolazi 1989. godina, i ploča "Hot In The Shade", s kojom počinje višegodišnje tmurnije razdoblje; prva je nakon sedam godina, koja se uspjela distribuirati u (samo) zlatnoj tiraži. Trogodišnja kreativna pauza bila je nešto što se neizbježno moralo dogoditi, jer popularnost je opet počela naglo opadati. Ona je, osim puke potrebe, većim djelom uvjetovana i stravičnim otkrićem. Bubnjaru Ericu Carru je početkom 1990. godine dijagnosticirano da boluje od raka. Opaku bolest nije nažalost uspio pobijediti, i njegov je život ugašen u studenom 1991. godine. Bila mu je tek 41 godina.  Uz taj tragičan događaj, početak devedestih obilježio je i jedan bolji. Ponovno je dogovorena suradnja s njihovim 'starim' producentom iz najuspješnije ere, Bobom Ezrinom i ona je realizirana na ploči "Revenge", 1992. godine. Osim činjenice da je za bubnjevima novi čovjek, Eric Singer, te da je u sjećanje na Carra, kao posebni track, objavljen drum solo, imenom "Carr Jam 1981", to ostvarenje nije donijelo ništa novo niti previše posebno. 'Živa' ploča "Alive III" svjetlo dana ugledava 1993. godine, a njime se htjelo napraviti nešto što bi publiku opet podiglo na noge, po uzoru na live uspješnice iz sedamdesetih godina. No, taj pokušaj i nije bio baš neki pogodak. Turneje s kojih su skinute snimke nisu bile niti tako velike, niti spektakularne, a ni posjećene poput onih iz sedamdesetih, i ovaj je album unaprijed bio osuđen na propast. Šteta, jer ipak se radilo o vrlo dobrom uradku, pomalo nepošteno obezvrijeđenom i zapostavljenom. Dobrodošli tribute "Kiss My Ass" izlazi 1994. godine, a klasike izvode, među ostalima, Garth Brooks, Nirvana, Lenny Kravitz, Anthrax, Extreme, Die Arzte i još neki glazbenici. Taj tribute ujedno označava kraj jedne ere Kissa, u kojoj je bilo najbitnije da se bend stabilizirao, i usprkos svim zlobnim najavama, ostao u, ili barem pri vrhu. Ere koja ima svojih vrijednosti, premda su joj mnogi štošta spočitavali. Od neoriginalnosti, pa sve do pitanja da li je imalo smisla nastaviti bez maski. Jedno ipak valja istaknuti; Kiss osamdesetih i devedesetih, poput onog iz sedamdesetih, spada u sam vrh glazbeno-rockerskog show biznisa, a najveći dokaz koji potkrepljuje tu tezu leži u veličini jedne od najbrojnijih vojski fanova, i dalje neuništivoj Kiss Army, koja je i u tim godinama slijepo slijedila svoje idole. Mi idemo dalje u 1995. godinu, kada tzv. 'Kiss konvencija', na kojoj svi zainteresirani mogu izbliza vidjeti originalne instrumente i kostime s nastupa originalne postave, putuje Amerikom. Na konvenciju originalni članovi grupe dovode svoju, sada već odraslu djecu, da vide čime su im se u mladosti bavili očevi. Zanimljivost te konvencije su i prava vjenčanja u Kiss stilu, uz imitaciju njihovog originalnog make – upa na licima mladenaca. Tada je polako postajalo jasno da se u 'slučaju Kiss' počelo nešto ozbiljno događati. To nešto se i dogodilo 9.8.1995. godine, na "Kiss MTV Unplagged", kada se u SonyJevom studiju u izvedbi posljednje četiri pjesme – klasika, pojavljuju Peter i Ace, te legendarna četvorka, pred više nego zaprepaštenom, ali i oduševljenom publikom nastupa zajedno nakon više od petnaest godina. Poslije tog nastupa, shvativši da je magija još uvijek tu, pada odluka na 'maskirani povratak', nastavljajući tamo gdje se nekad stalo – na vrhu. S tog je nastupa objavljena ploča "Kiss MTV Unplagged". Pripreme za povratak u vidu glazbenih proba krenule su početkom 1996. godine u malom Hollywoodskom studiju, koji se nalazi u skromnijem dijelu grada, jer u tim trenucima, kako su sami rekli, nisu željeli preveliki publicitet prije same službene objave povratka. I onda, 16.4.1996. godine, dan kao i svaki drugi, koji to ipak nije bio. Naime, tog je dana na američkom nosaču aviona USS Intrepid održana tiskovna konferencija, prenošena u 58 zemalja, na kojoj su se Kissovci pojavili u originalnom izdanju, i objavili vijest koja je zgranula cijeli svijet: "Nakon sedamnaest godina uskrsnuo je Kiss". Tada Gene Simmons izjavljuje zabezeknutim gledateljima, aludirajući posebno na one koji ih nikad nisu htjeli ili mogli vidjeti: "Sve što ste čuli o nama, nije legenda, nego istina". I bila je to prokleto točna konstatacija. Odmah je najavljena velika svjetska povratnička turneja nepoznatih razmjera i trajanja, a ono što se odmah znalo, bio je datum i mjesto početka: Detroit, stadion Tiger, 28.6.1996. Za cijelu turneju izabrali su stage i kostime s "Love Gun - Alive II" turneje, što je zajedno s onda modernom tehnologijom, plus ozvučenje, te video i scenskim efektima, vrijedilo oko sedam milijuna dolara. Kada tome dodamo pirotehniku pripremljenu za turneju, kojom se bez problema moglo dići u zrak desetak većih gradskih četvrti, zatim mnogobrojno osoblje, koje je na petnaest kamiona i šest autobusa selilo show iz grada u grad, zatim četiri ogromne, šesnaest metarske lutke, po jedna svakog člana grupe, odmah je postalo jasno što se može očekivati u nastavku sage zvane Kiss. Samo super - spektakli, ništa manje od toga. U međuvremenu, prvi našminkani scenski nastup nakon sedamnaest godina, imali su na dodjeli glazbene nagrade Grammy, kada su sa Shakurom Tupacom dodijelili jednu nagradu. Neposredno pred početak turneje, napravili su promo koncert za radijsku postaju Kroq uz nazočnost osamnaest tisuća najbližih (?) prijatelja. A onda je krenulo prema najavi. Prvi koncert, održan u Detroitu, odmah pokazuje kako su strahovi od neuspješnog reuniona bili totalno neopravdani. Naime, trideset i osam tisuća sjedećih i isto toliko stajaćih mjesta rasprodano je za četrdeset i sedam minuta, uz cijenu karte za prvi red koja je dostigla vrijednost od 7.000 dolara. Regularna cijena, ne 'na crno'. Takav interes publike za njihove live nastupe pratio ih je tijekom svih američkih nastupa. Nakon osamnaest odsviranih, vraćaju se poslije mnogo vremena u rodni grad, i održavaju četiri uzastopna, također rasprodana, koncerta u Madison Square Gardenu. Ali, osim lijepih, u tom dijelu američke turneje dogodili su se i neki nemili događaji. Poput onog u južnjačkom gradu Tupelou u državi Mississippi, inače rodnom gradu Elvisa PresleyJa, koji se dogodilo 13.9.1996. godine, kada je skupina gradskih 'dušebrižnika' pokušala spriječiti održavanje koncerta, optuživši grupu da ima zle namjere, a usput govoreći da se plaše za dobrobit svojih, valjda čednih, djevojaka. Naravno da su takve reakcije po običaju proizvele kontraefekt, i posjeta koncertu bila je daleko iznad očekivanja. Pregazivši Ameriku, odlaze u Europu, gdje uz ostalo, nastupaju kao headlineri na "Monsters Of Rock" festivalu u Castle Donningtonu pred 55.000 ljudi. Zatim pokoravaju Australiju, Afriku, Južnu Ameriku, a na Staru godinu, 31.12.1996., pred milijunskim TV auditorijem nastupaju na Time Squareu u New Yorku, dočekavši svirkom uživo, zajedno s tisućama ljudi novu, 1997. godinu. Odmah u siječnju odlaze u Japan, gdje je sve po starom. Spektakl do spektakla, ponavljanje koncerata zbog iznimnog interesa, a tamo su čak snimili reklamu za potrebe jedne, očito bogate, slastičarnice. Nakon toga slijedi povratak u domovinu, i u 'Turneji izgubljenih gradova', obuhvaćaju gradove koji nisu došli na red u prvom dijelu turneje. Polovinom 1997. ponovno dolaze u Europu, a najbliže nama, sviraju 4.6.1997. godine u Beogradu, te nešto kasnije u Budimpešti. Nakon što su glazbeno uništili 'Stari kontinent', završni nastup u Europi, ali i na cijeloj, kako su je nazvali 'Povratničkoj turneji', održavaju 5.7.1997. u Londonu, koji je, uz drugo, ostao upamćen i po Paulovoj poruci Londončanima, upućenoj prije samog početka koncerta: "Nismo ni mislili otići kući, a da vas ne vidimo". Tijekom turneje koja je trajalo malo više od godine dana, održali su preko 200 koncerata, kojima je nazočilo oko 3 milijuna ljudi. Impozantno. U međuvremenu je izašala nova studijska ploča "Carnival Of Souls", koja je snimljena u zadnjoj postavi prije Aceovog i Peterovog povratka, i donijela malo toga vrijedno spomena. Uglavnom vezano uz statistike. Nakon kraja turneje i kratkog, ali slatkog i dobrodošlog odmora, bio je red da se izda i povratnički album. To se ubrzo i događa, te 1998. godina i mjesec rujan, donosi, za sada posljednji, studijski album "Psycho Circus", vrlo dobro hard 'n' heavy ostvarenje, nastalo kao kontinuitet dobrih odnosa unutar benda, otkako su se ponovno okupili. Nakon toga slijedi "Psycho Circus" turneja, na kojoj, nakon devetnaest godina, prvi puta promoviraju novi studijski album.  Turneje održavaju 1999. i 2000. godine, ali se odnosi opet zaoštravaju, što za posljedicu ima drugi Peterov odlazak iz grupe, i to početkom 2001., usred japansko – australske turneje, a mijenja ga Eric Singer. Trzavice su sve češće, i novi je kraj, nažalost bio sve izvjesniji. Stvar dodatno zakomplicira Gene, kontroverznim intervjuom, u kojem je kritizirao neke stvari koje rade ostali članovi benda, ali i neki iz Kiss teama, i to je, uz promociju njegove autobiografije, bila kap koja je prelila čašu, te 2002. godine odlazi i Ace. Osim hrpetine međusobnih okrivljavanja, prošla je godina, uz sve ostalo, donijela i još jedan, ovoga puta dobrodošao "The Very Best Of Kiss". Ali, novostima i iznenađenjima, bar što se tiče Kissa, nikad kraja. Na Aceovo mjesto dolazi Tommy Thayer, vraća se Criss, i u toj postavi grupa 28. veljače 2003. godine, u Telstra Domeu u Melbourneu, svira koncert sa The Melbourne Symphonyc Orchestra. Taj je koncert, pod nazivom "Kiss Symphony: Alive IV", objavljen na dva CD-a i DVD-u, a objavio ga je Sanctuary Records. Nakon toga uslijedio je "World Domination Tour", koji se protegnuo i u 2004. godinu, na kojeg se nadovezao "Rock The Nation Tour". Zanimljivosti uz ovaj bend nastavljaju se nesmanjenom žestinom. Još jedan Kiss tribute album objavljen je 2004. godine pod nazivom "Spin The Bottle", na kojem su njihove najbolje pjesme izvodili velikani poput Dee Snidera iz Twisted Sister, Lemmy iz Motorheada, Phil Lewis (L.A. Guns) Mark Slaughter (Slaughter, Winger), Tommy Shaw (Helmet), Doug Pinnick (King's X) ili Chris Jericho (WWF, Fozzy). Ova godina također protiče u više-manje radnoj atmosferi. U grupu se, nakon Crissovog ponovnog odlaska definitivno vraća Eric Singer, a upravo on će biti bubnjar na ljetnoj turneji Alicea Coopera. Gene Simmons je svoju objavio, dok Paul Stanley sprema novu solo ploču. Najavljena je i nova svjetska turneja, a norveški fanovi odabrali su pjesme po njihovom izboru za ploču "Gods Of Thunder - A Norvegian Tribute To Kiss". Ona će izaći početkom rujna, točnije 5., dok će 10. rujna biti održan Gods Of Thunder Festival & Kiss Expo u Sentrum Scene u Oslu. Organizator ovih događanja je Kiss Norway Army, svirat će se Kissove pjesme, uz naravno, sve popratne događaje koji su obilježili cjelokupnu karijeru ove grupe. Definitivno, uz Kiss nikad nije, i neće biti dosadno. Iako ne znamo točno kako će se dalje odvijati situacija s grupom, bar što se tiče izvorne postave, odnosno hoće li opet prebroditi nesuglasice i možda se ponovno okupiti, ili su one postale nepremostive, što bi ovoga puta moglo označiti definitivan kraj priče, sigurno znamo da pred sjajem Kissovih maski, ove današnje, iako novije i modernije, izgledaju jadno, bijedno i izblijedelo. Kiss je ipak nešto sasvim drugo. Kiss je svemir.  |
02.11.2006., četvrtak
ovo je za moju frendicu ninu..neslusam ih ali eto.....
|
18.07. iz tiska izlazi knjiga "Ožiljci" – autobiografija pjevaca Red Hot Chili Peppersa, u izdanju IBS-a, kao druga knjiga u biblioteci "Knjigafon" kojoj su autori sam Anthony Kiedis i iskusni americki novinar Larry Sloman. Biblioteka ce objavljivati interesantne naslove iz prošlosti i sadašnjosti rock and rolla i svega onoga što bi se moglo svrstati pod zajednicki nazivnik pojma pop kultura, a tice se glazbe i njenih mitova i legendi dvadesetog stoljeca. Red Hot Chili Peppers su jedna od grupa najprepoznatljivijeg zvuka, koja objedinjuje najraznovrsnije glazbene stilove – rock, funk, punk, rap – a postoje vec dvadeset i jednu godinu. Grupa je mijenjala nekoliko postava, a od samog pocetka clanovi grupe su Michael Balzary, poznatiji kao Flea, na bas gitari te pjevac Anthony Kiedis, autor ove zanimljive i provokativne knjige, koja govori o njegovom odrastanju s ocem - krijumcarom i preprodavacem droga na razuzdanoj holivudskoj sceni sedamdesetih godina, o njegovim ljubavima te o prvim pocecima RHCP-a i njihovom putu prema uspjehu, na kojem su izgubili originalnog gitaristu Hillela Slovaka, koji je umro od predoziranja heroinom, što je nekoliko puta zamalo stajalo života i samog Kiedisa. Isti problemi pratili su i Johna Frusciantea, po mnogima najboljeg živuceg rock gitarista današnjice, koji je s Peppersima snimio cetiri albuma (Mother’s Milk, Blood Sugar Sex Magik, Californication, By the Way), a Kiedis se na mnogim mjestima u knjizi prisjeca njihovih zajednickih pustolovina i kreativnih trenutaka. Knjiga obiluje pricama s turneja, susretima s drugim poznatim osobama te mnogim zanimljivim detaljima iz svijeta glazbene industrije, ispricanim iz prve ruke. Takoder, bitna strana Kiedisove price jest njegovo odvikavanje od droge, koje je trajalo prakticki koliko postoji i sama grupa, da bi, nakon konacnog otriježnjenja, napisao svoju intimnu ispovijest "Ožiljci", koja je u Americi objavljena u jesen 2004, povodom dvadesete godišnjice postojanja grupe Red Hot Chili Peppers. Kiedis je polovicu svog života proveo u grupi, koja je tako postala dio njegove svakodnevice, a njeni ostali clanovi njegovi najbliži prijatelji. Kako RHCP još uvijek sviraju i, zapravo, još uvijek idu uzlaznom putanjom na ljestvici svoje planetarne popularnosti, IBS predstavlja ovu izuzetnu knjigu kao šokantno svjedocanstvo o najpopularnijem živucem bendu na svijetu, koji i kod nas drži istovjetan status. Kiedisu je u pripremi knjige za izdavanje pomogao novinar i pisac Larry Sloman, koji je, izmedu drugih brojnih radova o americkoj rock sceni, napisao i knjigu o Bobu Dylanu. Predstavljanje autobiografije Anthonyja Kiedisa, pjevaca Red Hot Chili Peppersa, podržala je diskografska kuca Dancing Bear, koja ce u svojim CD-shopovima zajedno s IBS-om ponuditi knjigu "Ožiljci" u kompletu s CD-om Red Hot Chili Peppersa "Greatest Hits" po izuzetno pristupacnoj cijeni. Time IBS i Dancing Bear predstavljaju nov nacin putem kojeg publika može doci do svoje omiljene knjige "Ožiljci" i CD-a "Greatest Hits" Red Hot Chili Peppersa. |
AXL ROSE
|
Axl je rodjen 6.2. 1962. u Lafayette Indiana, gdje je i odrastao. Ime njegove majke je Sharon E. Bailey. Ime oca je L.Stephen Bailey. Axl-ova majka je uvijek birala nekog drugog prije Axl-a tako da je to ostavilo na Axl-a osjecaj odbacenosti. Axl-ov pravi otac takodje nije bio uzoran gradjanin. "Sjecam se kako sam zlostavljan od strane ovog covjeka i takodjer sam gledao kako se nesto strasno desava mojoj majci kada je dosla da me spasi.Dobijao sam dosta nasilnih pomisli gledajuci moju majku sa tim covjekom." "Uvjek sam osjecao tu potrebu da se vratim nazad i pomognem majci. Osjecao sam to kao obavezu ali sada ne vise, ona me je oblacila i hranila ali nije bila tu kada mi je bila potrebna." Axl nije totalno zaboravio svoju obitelj, sto je dokazao slanjem limuzine svojoj obitelji da ih doveze na koncert u Indiapolisu 1992.5. godine. Njegova baka je ocigledno zenska verzija njega jer je tokom cijelog koncerta pjevala zajedno sa publikom. Obiteljsko re-ujedinjenje je uslijedilo poslije koncerta ali je nesto, ocigledno, poslo naopako jer je Axl polomio sav inventar u hotelskoj sobi te noci, sto nije skoro nikada ranije radio. Na kraju krajeva bar je pokusao! Cim se kako on kaze skotrljao u L.A povijest se pocela pisati. Nije potrosio mnogo vremena ispunjavjuci svoje snove, ali nije mu bilo lako. "Kada sam bio u Indiani bio sam Labeled Punk...Punk Rocker. Kada sam se preselio u L.A punkeri su me zvali hippy i nisu zeljeli da imaju nista zajednicko sa mnom. Hollywood rock scena je bila ratna zona tada. Pokusao sam sa punk bendom i nisam uspio jer su rekli da previse zvucim na Roberta Plant-a". On je ustvari trazio Izzy-a (koji je prvi napustio Indianu) dva dana ali ga nije odmah nasao. Slucajno se sreo sa njim. Uostalom svi clanovi su se selili iz benda u bend sve dok se nisu sastavili u najboljoj kombinaciji. A to je bio Guns N' Roses. Axl je bio clan L.A Gunsa poslije Hollywood Rose a tek onda prelazi u Guns n'Roses. "Napustio sam Hollywood Rose i pridruzio sam se L.A Guns-ima, zbog basiste i bubnjara koji su se zgrozili i mi smo se na neki nacin raspali. U medjuvremenu Izzy je rezervirao nastup za Hollywood Rose, a ustvari ta grupa nije vise postojala. Takoder je Tracii rezervirao nastup za L.A Guns-e, a ni tu nije postojao bend. Pomjesali smo ono sto je ostalo od dva benda i dobili smo Guns N' Roses. Tada nas je Tracii napustio i vratio se u L.A Guns-e, a umjesto njega stigao je Duff. Prava postava bila je napravljena 6.6. 1985 ". Axl Rose je i danas clan Guns N' Roses-a. Jedan je od onih koji su podigli Guns-e na vrh svjetske slave, a za uspjeh Guns-a je jedan od najzasluznijih. |
legendarni ZEPPELIN
|
par rijeci i o legendarnim Zeppelinima.... Led Zeppelin nastao je iz grupe “The Yardbirds” ciji su clanovi bili Keith Relf, Eric Clapton, Chris Dreja,Paul Samwell-Smith i Jim McCarty. Možda se pitate kakve veze ovi ljudi imaju sa Zeppelinima. Pa ukratko prica ide ovako. Grupa The Yardbirds je u svojim korijenima bila blues grupa. Zbog mijenjanja stila grupu je odlucio napustiti Clapton (ipak je on blues gitarist te se prikljucuje Johnu Mayallu) koga zamjenjuje Jeff Beck. Sljedeci clan koji je napustio grupu bio je Paul Samwell-Smith nakon cega grupi pristupa Jimmy Page. Page je svirao ritam-gitaru sve do bolesti Becka. Kada se Beck oporavio oba su gitarista svirala solo-gitaru (no ubrzo nakon toga i Beck napušta grupu). 1968. godine grupa se raspada. Relf i McCarty osnivaju grupu Renaissance, Dreja se povlaci iz glazbe, dok Pageu ostaje pravo na ime grupe te osniva New Yardbirds. To je pocetak Led Zeppelina. Zapravo New Yardbirds je Led Zeppelin, ali ime Yardbirds ostaje iz razloga što je grupa trebala do kraja ispuniti svoj ugovor. Tako je iz grupe koja je po meni postavila neke temelje heavymetal glazbe nastao Led Zeppelin. Prvi album pod nazivom Led Zeppelin snimljen je za 30-ak sati. Dosta davno sam procitala da se na tom albumu ima dosta slicnosti s Beckovim albumom “Truth” (izmedu ostalog na oba se albuma nalazi pjesma “You Shook Me”). Beckov album nisam imala prilike preslušati u cijelosti, a ono što se tice onoga što sam cula…pa moglo bi se reci da neke slicnosti postoje. Kaj se tice stila, Zeppelini su ono kaj su uzeli iz bluesa potpuno obradili i stvorili nekaj novo, nekaj svoje. Zanimljivo je još spomenuti da su u pocetku Zeppelini koristili neke od pjesama Yardbirdsa. Ja osobno znam za “Dazed And Confused” (koju doduše Yardbirdsi nikada nisu snimili, ali su je izvodili na koncertima). S tog albuma poznate su još pjesme poput “Good Times Bad Times”, “Communication Breakdown” i “Babe I'm Gonna Leave You”. 1969. godine izdaju Led Zeppelin II. I taj je album postigao veliki uspjeh. “Whole Lotta Love” postala je heavymetal himna. Na albumu se izmedu ostalih pjesama nalaze “Heartbreaker”, “Ramble On” i “Moby Bick”. Nakon prva dva albuma Led Zeppelin postao je vrlo popularan i u Velikoj Britaniji i SAD-u, a njegova popularnost još je rasla. 1970. godine objavljuju i Led Zeppelin III na kojem se nalaze “Immigrant Song” i “Celebration Day”. To je album koji malo razlikuje u stilu od svoja dva prethodnika i zapravo je temelj za ono što ce Zeppelini napraviti. Došli smo do 1971. godine. Zeppelini izdaju svoj cetvrti album, izdaju Led Zeppelin IV. Kada se govori o stilu i o najvecim i najboljim postignucima Zeppelina onda se najcešce govori o ovom albumu. Na ovom se albumu osjeti onaj toliko spominjan misticizam Zeppelina pomiješan sa teškim rockom. Na albumu se nalazi osam pjesama od kojih mi je teško izdvojiti samo tri ili cetiri,ali kada bi izdvajala izdvojila bih “Black Dog”, “The Battle Of Evermore”, “Four Sticks” i naravno neizbježni “Stairway To Heaven” zato kaj smatram da kada ih poslušate koliko toliko možete stvoriti nekakav dojam o kakvom je albumu rijec. Ovo je definitivno jedan od onih albuma kojeg se isplati imati u svojoj kolekciji. Nakon tog albuma Zeppelini su definitivno osvojili svijet. Zapoceli su veliku turneju po SAD-u. Oborili su sve rekorde u prodaji ulaznica (koje su da tada držali Beatlesi). Naletjela sam na jedan zanimljiv podatak. Peter Grant (njihov menadžer) je izjavio da su Zeppelini 1973. godine od turneja zaradili 30 milijuna dolara. Ja sam imala prilike poslušati snimku koncerta iz 1972. godine iz LA-a. Rijec je o izvrsnom trostrukom CD-u. Puno je improvizacija i solaža…što je ocito iz cinjenica da poneke pjesme traju malo duže od studijskih snimaka (Dazed And Confused traje 25 minuta, Whole Lotta Love 23 minute, Moby Dick 19…) |
01.11.2006., srijeda
galerija slika
|
janick gers steve harris dave murray bruce dickinson adrian smith nicko mcbrain |
31.10.2006., utorak
VAN HALEN
|
nastali 1974. u Pasadeni u postavi david lee roth , e. van halen . a. van halen , michael anthony . grupu je otkrio basist grupe KISS gene simmons s kojim su snimili svoj prvi demo . 1978. izlazi VAN HALEN I - najveća zaokretnica u dotadašnjoj rock muzici sa totalno drugačijim pristupom muzici od dotadašnjih bendova . van halen je kombinirao genijalnost eddia van halena sa fantastičnim david lee rothom kojii je znao izvodit prave akrobatske točke na stageu . skladba ERUPTION postala je vjerojatno najznačajnije gitarsko djelo svih vremena gdje eddie van halen svijetu pokazuje svoj trademark izum TAPPING . u pjesmi je kombinirana nevjerojatna brzina i dotad neviđeno tehničko savršenstvokoje ga postavlja kao najinovativnijeg i možda čak i najvećeg gitarista svih vremena . '79 izdaju VAN HALEN II album na kojem su izbacili na površinu svoj prvi singl - Dance The Night Away . ulaskom u 80-te Van Halen postaje najuspješniji i najutjecajniji hard rock bend na svijetu no tek onda kreće njihov komercijalni uspjeh . izdaju Women And Children First koji je također prošao dobro među kritikom , slijedi Fair Warning kod kojeg počinju rast tenzije između članova . naime. eddie je želio kombinirat i eksperimentirat sa zvukovima dok je david lee roth želio ostat pri standardnom van halen zvuku . Zbog toga album ne uspjeva pridobit takvu pažnju i ne izbacuje nitit jedan hit-singl . no , stvari se vraćaju na staru stazu sa sljedećim albumom - Diver Down gdje odlično prepravljaju Pretty Women Od Roya Orbisona . '83 ulaze u Guinessovu knjigu rekorda zbog premije koju su dobili radi sudjelovanja na US FESTIVALU kao headlineri , premija je iznosila 1 000 000 $ . 1984. izlazi njihov najkomercijalniji i najzapaženiji album naslovljen kao i godina izlaska - 1984. izbacuje pregršt hitova - JUMP , PANAMA , HOT FOR TEACHER . jump postaje jedini # 1 hit singl u njihovoj karijeri . '85 odlazi roth kojeg zamjenjuje Sammy Hagar s kojim snimaju pregršt kvalitetnih rock albuma - 5150 , OU812 , F.U.C.K. , BALANCE te fantastičan live Right Here , Right Now . '96 odlazi hagar kojeg zamjenjuje pjevač grupe EXTREME Gary Cherone s kojim izdaju slabašan VAN HALEN III koji ne zaslužuje uopće potpis VAN HALEN na coveru po meni . no, na svu sreću za sve van halen fanove ta verzija van halena nije dugo potrajala i nije urodila još jednim takvim uratkom koji bi ih definitivno bacio u zaborav . 2004. grupa je odradila ljetnu turneju sa sammy hagarom no opet je na kraju svatko otišao na svoju stranu . 3.12006. |
30.10.2006., ponedjeljak
sto je ˇˇMONSTERS OF ROCKˇˇ
|
Monsters of Rock Open Air Festival bio je najvažniji hard rock i heavy metal glazbeni festival 80-ih i ranih 90-ih. Jednodnevni koncert se održao u kolovozu, na hipodromu Castle Donington a privlacio je veliki broj posjetitelja, cak i preko 100 000. Upravo zahvaljujuci svojoj popularnosti poceo se održavati diljem svijeta. Otvaranje festivala prpušta se grupama koje tek zapocinju svoju karijeru. Grupe AC/DC, Iron Maiden i Whitesnake nastupali su više puta keo glavne atrakcije. Jedini ozbiljni incident u povijesti festivala dogodio se 1988. godine kada su poginule dvije osobe za vrijemenastupa grupe Guns 'N' Roses. Snažan vjetar je srušio veliki videoekran, izbila je panika, Gunsi su prestali svirati a Axl Rose je umirivao publiku da se smire dok stradale premjeste na sigurno mjesto. Posljedice toga su bile da se festival 1989. nije održao, a 1990. ulaznice su bile ogranicene na 72 000posjetitelja iz sigurnosnih razloga i odmah rasprodane!!! |
GUNS ˇˇNˇˇ ROSES
|
Kao djecak, Axl Rose, pravim imanom William Bruce Bailey, bio je zlostavljan, što je za posljedicu imalo delikventno ponašanje tijekom njegovog puberteta. Rodio se 06.02.1962. Lafayetteu u Indiani u radnickoj obitelji.Njegov otac, William Rose je napustio obitelj kada je Axl imao dvije godine. Poslije mu se majka preudala i to za covjeka koji ju je tukao. Tek je kao tinejder saznao za svoga pravog oca te ponovno uzeo prezime Rose. Sramio se svog konzervativnog odgoja i skromnog podrijetla, pravio se da je dijete s ulice i poceo osnivati bendove sa svojim vojim vršnjacima. Jedan od bendiva se zvao Axl pa je to ime zadržao. Njegov ocuh mu je zabranjivao da sluša rock glazbu smatrajuc i je davoljom glazbom .Kad mu je bilo 20 godina, s djevojkom se preselio u Holywood. Živio je skromnim životom, uglavnom u svom automobilu. Ljudi koji su ga poznavali nekad su ga se i bojali, cak su tvrdili da je manicno-depresivan. U to je vrijeme poceo koristiti halucinogene droge zbog cega je još više postao nepredvidljiv. S njim je iz Indiane u Holywood došao gitarist Izzy Stradlin (Jef Isabelle). Poceli su osnivati bendove, a stvari su pošle na bolje kada im se pridružio Tracii Guns iz grupe L. A. Guns. Tako je nastao bend pod imenom Guns ' Roses. O bjavili su oglas u novimama da trže glazbenike pa im se javio Michael McKagan (Duff) koji je postao njihov 1. basist. On je sa sobom doveo Saula Hudsona poznatijeg kao Slash. Nakon što su na pocetku karijere živjeli po kucama svojih prijatelja, usmenom predajom se proculo za njih te su dobili malu, ali vjernu publiku. Sredinom 80.-ih potpisali su ugovor s diskografskom kocom Geffen Records. Tda su poceli raditi na svom 1. albumu "Apetite for Destruction" prepunom bijesa, ogorcenosti prema svim autoritetima. Tamo se našla i ljubavna pjesma "Sweet Child O'Mine" koju je posvetio svojoj djevojci ERIN EVERLY kojim se poslije vjencao! |
HammerFall
|
Power aus...Schweden.... HammerFall, švedski heavy/power metal bend, osnovan od strane Oskara Dronjka, koji je sredinom devedesetih godina u potpunosti oživio uspavanu scenu tradicionalnog heavy metala, te u to ugradilo svježinu i visok nivo energije. Nakon napuštanja death metal grupe Ceremonial Oath 1993., Oscar Dronjak osnovao je HammerFall, a uskoro potom pozvao i Jespera Strömblada da mu se pridruži. S obzirom da je u Oscaru vec dugo bila ova ideja, vec su bili odradeni ime, pravac i stil sviranja. U to vrijeme izradena je i prva pjesma benda Steel Meets Steel. U radu benda neko vrijeme sudjelovali su clanovi grupa In Flames, Crystal Age i Dark Tranquillity. Cilj je bio sastajanje nekoliko puta godišnje i vježba za sudjelovanje na lokalnom natjecanju Rockslaget. Nakon nekog vremena u bend ulaze Glenn Ljungström iz In Flamesa i Fredrik Larsson iz Crystal Agea. Bend je uglavnom svirao obrade pjesama grupa kao što su Pretty Maids, Judas Priest i Alice Cooper. 1996. HammerFall se prvi put našao u polufinalu Rockslageta. Proslavu je pokvarila cinjenica da vokalist Mikael Stanne nece biti slobodan u vrijeme polufinala te je bend zapoceo potragu za novim vokalom. Poslije kratke potrage Stanneov nasljednik postao je Joacim Jans. Suradnja je urodila uspjehom i momentalno je postao stalni clan HammerFalla. Ipak, unatoc impresivnom izdanju, HammerFall nije došao do finala Rockslageta, te su ispali u posljednjim minutama od strane sudaca. Dva uradaka s nastupa uživo poslana su nizozemskoj kuci Vic Records, koja je oduševljena videnim odmah ponudila ugovor bendu. Cijelu sljedecu godinu bend je utrošio na pisanje tekstova, vježbanje i usavršavanje debitanskog albuma Glory To The Brave. Takoder, izabrana je i maskota – ratnik Hector, koji se pojavljuje i na svim sljedecim albumima, a predstavlja nordijskog boga Tora. Strömblad i Glen odlucili su posvetiti svoje vrijeme radu u vlastitim grupama, a zamjenjuju ih Refling i Stefan Elmgren, obojica clanovi bivšeg Joakimovog benda Highlander. 1997. bend potpisuje za Nuclear Blast te dobiva nekoliko vizualnih dodataka te njihova glazba biva lansirana diljem svijeta. To je rezultiralo snimanjem spotova za pjesme HammerFall i Glory to the Brave. Pored ovih, sa albuma Glory to the Brave zaživjela su još tri singla: I Believe, The Dragon Lies Bleeding i Stone Cold. Dolaskom basista Magnusa Rosena umjesto Fredrika iz Crystal Agea, ostvarena je konacna postava HammerFalla. Njegovim dolaskom glazba je još više dobila na ritmu. Nitko, pa cak ni oni, nije ocekivao da ce jedan heavy metal bend sredinom devedesetih pokupiti toliko dobrih kritika. Pozitivne kritike najvecih heavy metal casopisa, dobra prodaja kopija pokazala je i veliku popularnost medu fanovima. Uslijedile su turneje na kojima je HammerFall nastupio na Wacken Open Airu pred 14 000 ljudi te posjeti vecini zemalja zapadne Europe. U veljaci 1998. zapocet je rad na sljedecem albumu. Prije izdavanja albuma Legacy of Kings, objavili su singl Heeding the Call koji je na njemackoj top listi tri tjedna boravio na 48. mjestu i za to vrijeme je prodan u više od 20 000 kopija. Tijekom 1998. bendu je ponudeno sudjelovanje na tri tribute albuma, za tri njihova uzora iz djetinjstva. Prvi je bio Judas Priest: Legends of Metal, na kojem je HammerFall izveo pjesmu Man on the Silver Mountain, drugi je bio tribute za Accept, a treci za Helloween. Tako su reanimirane pjesme Head Over Hills i I Want Out koja je po mišljenju mnogih svojevrsno remek-djelo. 2000. godine bend izdaje svoj treci album Renegade, koristeci istu forumu kao na prethodna dva albuma. Album je naišao na neutralne kritike. Nakon ovog pomalo neuspjelog albuma 2002. izdaju album Crimson Thunder, koji je ocijenjen vrlo dobrim. Pjesma Hearts on Fire izvrsno je prihvacena te je privukla još veci broj sljedbenika. Iste godine krenuli su na turneju tijekom koje su svirali sa bendovima Iron Maiden, Slayer i Stratovarius. Nakon 2. godine zatišja i ponekih problema kao što je ozljeda Oscara Dronjka u prometnoj nesreci, HammerFall izdaje studijski album Chapter V: Unbent, Unbowed, Unbroken, koji je popratio posjetom Europi i Južnoj Americi. Najnoviji album nazvan Threshold izlazi 20. listopada 2006. godine. Clanovi: Sadašnji: * Joacim Cans - vokal (1996 -) * Oscar Dronjak - gitara, prateci vokal (1993 -) * Stefan Elmgren - gitara, prateci vokal (1997 -) * Magnus Rosén - bas (1997 -) * Anders Johansson - bubnjevi (1999 -) Bivši: * Mikael Stanne - vokal (1993-1996) * Glenn Ljungström - gitara (1995-1997) * Niklas Sundin - gitara (1993-1995) * Johan Larsson - bas (1993-1994) * Fredrik Larsson - bas, vokal (1994-1997) * Jesper Strömblad - bubnjevi (1993-1996) * Patrik Räfling - bubnjevi (1997-1999) Albumi: 1997.-Glory to the Brave 1998.-Legacy of Kings 2000.- Regenerade 2003.- One Night Crimson 2005.-Chapter V: Unbent, Unbowed, Unbroken Singlovi: * Natural High * Blood Bound * Hearts on Fire * Always Will Be * Renegade * I Want Out * Heeding the Call |
ja sam uzivljenik ˇˇmaideniˇˇ
|
Dakle...Iron Maiden, danas sinonim heavy-metala, osnovan 1975. Njegov osnivac Steve Harris, osim frontmena ima i ulogu basista, uz gitariste Adriana Smitha, Dave Murraya i Janicka Gersa, bubnjara Nicku McBraina te pjevaca Brucea Dickinsona. Ukupno su izdali 24 albuma, od toga 5 live-albuma, 5 best-off, 14 studio i jednu PC-igru (Ed Hunter) s nekim njihovim izvedbama. Njihova maskota, Eddie, ne može se svrstati niti u jednu skupinu "cudovišta". Izgledom podsjeca na spoj kostura i zombija. Povijest: Dugacak put do današnjeg sastava Iron Maidena je zapoceo davne 1975. godine, kratko nakon što je basista Steve Harris otišao iz benda Smiler. Razlog tomu je bio što se Harrisovim kolegama nisu svidjele njegove pjesme. Naziv za novi bend je Harrisu pao na pamet prilikom gledanja filmske adaptacije Man in the Iron Mask. Naziv Iron Maiden oznacava srednjevjekovnu spravu za mucenje. Steve Harris i gitarista Dave Murray su dan danas najstariji clanovi benda, prisutni gotovo od samoga pocetka. Bend je imao dvanaest razlicitih sastava u 70im godinama. Iako je Iron Maiden bio pod enormnim utjecajem nekolicine bendova kao što su Deep Purple, Led Zeppelin, Black Sabbath, UFO, Yes, Wishbone Ash, Apocalypse, Queen te Judas Priest, njihova najranija ostvarenja nesumnjivo nalikuju na punk. Pravi Iron Maidenov uspjeh pocinje 1978. godine kada se Harrisu i Murrayu pridružuju vokal Paul Di'Anno te bubnjar Doug Sampson. U to vrijeme Iron Maiden postaje prava senzacija u engleskim heavy metal krugovima. Bend svira vec tri godine i skuplja poprilicnu kolicinu lojalnih fanova, no još nemaju snimljen niti jedan album. To se mijenja na staru godinu 1978., bend snima jedan od najpoznatijih demo albuma u povijesti hard rocka, The Soundhouse Tapes. The Soundhouse Tapes cine cetiri pjesme, a svih 5000 primjeraka biva prodanu u roku od nekoliko tjedana. Kasnije se The Soundhouse Tapes može pronaci pod enormnom cijenom od nekoliko tisuca dolara, sve do ponovno izadnja 1996. godine. Dvije pjesme na demo albumu, "Prowler" te "Iron Maiden" dostižu prvu poziciju britanske metal ljestvice. Clanovi: u Maidenima bilo je puno clanova.Ovo su sadašnji: * Bruce Dickinson - vokal (1982.-1994., 1999.- do sada) * Dave Murray - gitarist (1976.- do sada) * Adrian Smith - gitarist (1980.-1990., 1999.- do sada) * Janick Gers - gitarist (1990.- do sada) * Steve Harris - basist (1975.- do sada) * Nicko McBrain - bubnjar (1983.- do sada) ostalih ima jako puno a to mi se neeeda pisati...uglavnom ima oko 18 bivših clanova. A sad albumi: * 1980. Iron Maiden * 1981. Killers * 1982. The Number of the Beast * 1983. Piece of Mind * 1984. Powerslave * 1986. Somewhere in Time * 1988. Seventh Son of a Seventh Son * 1990. No Prayer for the Dying * 1992. Fear of the Dark * 1995. The X Factor * 1998. Virtual XI * 2000. Brave New World * 2003. Dance of Death * 2006. A Matter of Life and Death i ostali albumi(singlovi/koncerti): * 1979. Soundhouse Tapes (EP) * 1983. Brain Damage Tour of Europe (live) * 1985. Live After Death (live) * 1990. Stranger in a Strange Land (Single) * 1990. Trooper (Single) * 1990. Running Free / Run to the Hills (Single) * 1993. A Real Live One (live) * 1993. A Real Dead One (live) * 1994. Live at Donnington (live) * 1996. Best Of The Beast * 2002. Rock in Rio (live) * 2002. Edward The Great * 2002. Beast Over Hammersmith (Eddie's Archive - limited edition) * 2002. Best Of The B'Sides (Eddie's Archive - limited edition) * 2002. The BBC Archives (Eddie's Archives - limited edition) * 2005. Death On The Road (live album) * 2006. The Reincarnation of Benjamin Breeg (single) |
power metal
|
Za one koji neznaju...o power metalu Power metal je jedan od stilova metal glazbe. Razvio se sredinom 80-ih godina 20. stoljeca u Njemackoj i Skandinaviji. Glavna karakteristika pjesama je melodicnost, a stihovi se temelje na znanstevnoj fantastici, mitovima, fantastici i povijesnim temama. Instrumenti: * Elektricne gitare (obicno dvije, od kojih jedna svira melodiju a druga pratnju) * Bas * Bubnjevi * Klavijature (nemaju ih svi bandovi) Karakteristike: Power metal bendovi imaju "cistog" vokala, za razliku od Death metal bandova koji imaju guturalnog vokala. Vokali obicavaju pjevati u falsetu, po uzoru na Brucea Dickinsona (Iron Maiden) i Roba Halforda (Judas Priest). Neki od pjevaca, kao npr. Hansi Kürsch (Blind Guardian) snimaju višeslojne vokalne dionice, po uzoru na Queen. Gitaristi i basisti sviraju kratke i brze note, dok se akordi mijenjaju prilicno sporo, jednom po taktu, ili cak rjede. Takoder, brze i zahtjevne gitarske solaže su vrlo cesta pojava. Kod Nekih bendova se javljaju klavijature, koje mogu imati solo dionice, ali obicno popunjavaju atmosferu. U power metalu velik broj bendova ima klavijature (Stratovarius, Sonata Arctica, Masterplan...), dok neki bendovi (Rhapsody, Angra) imaju i simfonicnih elemenata. U Power Metalu bubnjari koriste duplu bas pedalu i razlicite setove cinela. Bubnjevi se sviraju pretežito velikom brzinom ritmickog momenta. Power metal bendovi: * Altharya * Angra * Blind Guardian * Brainstorm * Children of Bodom (power i melodic death metal) * Demons & Wizards * DragonForce * Edguy * Gamma Ray * Hammerfall * Helloween * Iced Earth * Labyrinth * Lost Horizon * Masterplan * Nightwish (power i symphonic metal) * Persuader * Rhapsody * Running Wild * Sonata Arctica * Stratovarius |
29.10.2006., nedjelja
ICED EARTH
|
Iced Earth je americki metal band koji kombinira trash, metal i heavy metal. Glavni clan grupe Iced Eartha je gitarist i tekstopisac Jon Schaffer, koji je osnovao band pod nazivom "Purgatory" u Indiani. 1984., nakon preseljenja na Floridu promijenjeno je ime banda u Iced Earth. Izdali su svoj demo "Enter the Realm" koji je bio dovoljno popularan da bi s njim potpisali svoj debitanski ugovor sa Century Media Records. Od tada, Iced Earth je promijenio mnogo clanova. Vokalist Matt Barlow se prikljccio bandu za "Burnt Offerings", baziran na Danteovomovom paklu. Njegov vokal je bio jako popularan i dosta se zadržao u bandu. Tim "Ripper" Owens je ubrzo napustio Judas Priest (da bi prepustio mjesto stalnom vokalistu Robu Halfordu), te postao novi vokal Iced Eartha. Njegov prvi album s bendom je "The Glorious Burden", koji se bazira na ratnim dogadajima i vojnim licnostima koji su oblikovali moderni svijet. Njegove teme sežu od Deklaracije nezavisnosti, 9/11, pa sve do Napoleona Bonapartea. Na njemu su i tri pjesme kojima su tema bitke u Gettysburgu. Izdali su i dvostruki DVD. Na prvom DVD-u se nalazi Gettysburg (1863) - metal mix. Potom slijedi Gettysburg (1863) - orkestralni mix, pa Gettysburg (1863) stereo mix, Gettysburg Battlefield tour, "Spirit of´76", foto galerija i kratki prikaz sadržaja tog DVD-a. Na drugom DVD-u nalaze se ´When the eagle cries´ i ´The Reckoning´ video i interview sa Jonom Shafferom. Pjesme im se baziraju na povijesnim ratovima, licnostima, politici, raju, paklu, smrti, sudbini, grijehu... Clanovi: Sadašnji clanovi: * Jon Shaffer - ritam gitara i prateci vokal (1984. - ) * Tim "Ripper" Owen - vokal (2003. - ) * Ernie Carletti - glavna gitara (2006. - ) * Bobby Jarzombek - bubnjevi (2004. - ) Bivši clanovi: * Gene Adam - vokal (1985. - 1991.) * John Greely - vokal (1991. - 1992.) * Matthew Barlow - vokal (1994. - 2003.) * Bill Owens - glavna gitara (1985. - 1987.) * Randall Shawer - glavna gitara (1988. - 1998.) * Larry Tarnovski- glavna gitara (1998. - 2003.) * Ralph Santolla - glavna gitara (2003. - 2004.) * Richard Bateman - bas (1985. - 1986.) * Dave Abell - bas (1987. - 1996.) * Keith Menser - bas (1996.) * Steve DiGiorgio - bas (2000. - 2001.) samo u studiju * James MacDonough - bas (1996. - 2000.) * Greg Symour - bubnjevi (1984. - 1989.) * Mike McGill - bubnjevi (1989. - 1991.) * Rick Secchiari - bubnjevi (1991. - 1992.) * Rodney Beasley - bubnjevi (1992. - 1995.) * Mark Prator - bubnjevi (1995. - 1998.) samo u studiju * Brent Smedlet - bubnjevi (1996. - 1999.) * Richard Christy - bubnjevi (2000. - 2004.) Albumi: * Iced Earth - 1991. * Night Ot The Stormrider - 1992. * Burnt Offerings - 1995. * The Dark Saga - 1996. * Days Of Purgatory - 1997. * Something Wicked This Way Comes - 1998. * Melancholy(EP) - 1999. * Alive In Athens - 2000. * Horror Show - 2001. * Glorious Burden - 2003. * The Reckoning(EP) - 2003. * The Blessed And The Damned - 2004. * Gettysburg (1863) (DVD)2005. |
SONATA ARTICA
|
Nešto articko... ledeno kao sonata... Sonata Arctica je power metal bend iz grada Kemi u Finskoj, osnovan 1996.Ideja o formiranju benda kao sto je Sonata Arctica se rodila 1996. godine u gradu Kemi koji se nalazi na sjeveru Finske. Pod prvobitnim nazivom, Tricky Beans izdaje tri demo snimke - Friend till the End, Agre Pamppers i PeaceMaker i svira dvaput sa Jyrki Sähkösirkusom. Nakon nekih osobnih promjena 1997. godine, postava mijenja naziv u Tricky Means. Za metal javnost je bila dovoljno zanimljiva izjava na samom pocetku da je Tricky Means ekperimentirao i varirao u muzickim stilovima cak i daleko od heavy metal zvuka. 1999. godine Tricky Means snima novi demo FullMoon u Tico Tico Studiju (Kemi). U tom trenutku postava se sastojala od vokala/klavijaturste Tonya , Jania - gitara, Tommya - bubanjevi iJannea - bas. Novi demo je bilo prvi potez benda u heavy metal vodama. Zvuk je karakterisao brz, melodicni i klavijaturno orijentiran heavy metal sa cistim i jakim vokalom. Demo koji su snimili je dosjeo do Finske izdavacke kuce Spinefarm Records kada su clanovi odlucili ponovo promijeniti naziv benda u Sonata Arctica. 1999. godine izlazi i prvi singl Sonata Arctice UnOpened. Dvije najbolje pjesme sa ovog singla UnOpened i Mery-Lou su obilježile sam pocetak benda na power metal sceni. Mada nije sve bilo sjajno, prilikom prvog mixanja singla prva pjesma Unopened je slucajno usporena i tako poslana u glazbene radnje. Otprilike 200 kopija je prodano dok nije uocena greška, dok se danas ta izdanja smatraju veoma veoma materijalom. U jesen 1999. godine izlazi debi full-length album Ecliptica koji je najprije bio izdan u Finskoj, a zatim malo kasnije i u ostalim državama. Prošavsi vrlo uspješno Ecliptica je otvorila vrata Sonati Arctici sudjelovanju na dva tribute materijala. Snimili su I Want Out od Helloweena za njihov tribute album Keepers of Jericho i Still Loving You od Scorpionsa za A Tribute to The Scorpions. Ubrzo nakon izlaska prvog albuma, Tony Kakko je odlucio se usredotociti na vokal, jer je do tada svirao i klavijature pored pjevanja. Mikko Harkin (ex. Kenziner) se prikljucuje bendu da bih spasio Tonya klavijatura. Ova promjena je doprinjela energicnijim nastupima, kao i veliki odskok zbog samog postojanja dvojice klavijatursta i boljem snalaženju na live nastupima. Uspjesi su se redali od pocetka 2000. godine. Ubrzo nakon izdanja Ecliptica Sonata Arctica je nastupala sa Stratovariusom na europskoj turneji tako što je izabrana u konkurenciji od 32 clana iz 15 razlicitih izdavackih kuca. Turneja je pocela u travnju 2000. sa Stratovariusom i Rhapsodyem. Trajala je dva mjeseca kroz deset zemalja sa oko 30 nastupa. Veoma uspješna turneja je prethodila mini CD-u Successor. Ubrzo je došlo do manjih promjena u okviru benda kada Janne Kivilahti odlucuje napustiti bend iz osobnih razloga. Njega je zamjenio Marko Paasikoski, inace jedan od osnivaca Tricky Beansa. Te iste godine nakon dosta uspjeha, Sonata Arctica je predložena za najvrednije novo otkrice - Emma nagradu u Finskoj. U vrijeme najvece slave bend radi i drugi album. Singl sa drugog albuma Wolf & Raven je izašao u svibnju 2001. godine i prošao veoma dobro. Prvi album je prodan u Japanu u više od 30 000 kopija što je bio dovoljan razlog da se drugi album Silence najprije pojavi na tom prostoru. 2001. održali su turneju po Finskoj i jednom dijelu Europe. U srpnju je uslijedila europska turneja kao podrška bendu Gamma Ray. Ova turneja je trajala pet tjedana, a završila nastupom u Helsinkiju u Finskoj. što je bilo pravo zadovoljstvo za fanove Sonate. Na kraju 2002. bende iz osobnih razloga napušta klavijaturist Mikko Harkin, a zamjenjuje ga Jens Johansson iz Stratovariusa, koji se brinuo oko solo dionica na klavijaturama. Tada bend izdaje svoj treci album Winterheart's Guild. Po završetku ugovora s Spinefarm Recordsom, bend potpisuje za Nuclear Blast. Cetvrti studijski album Reckoning Night pušten je u prodaju u listopadu 2004. Uslijedio je nastup s Nightwishom na europskoj turneji, te samostalni nastupi u SAD-u i Kanadi. 2006. izlazi live izdanje For the Sake of Revenge s koncerta u Tokiju. Clanovi: Sadašnji: * Toni Kakko - vokal, klavijature (1996. -) * Jani Liimatainen - gitara (1996. -) * Marko Paasikoski - bas (prije gitara, 2000. -) * Tommy Portimo - bubnjevi (1996. -) * Henrik Klingenberg - klavijature (2003. -) Bivši: * Mikko Harkin - klavijature (2000.-2002.) * Janne Kivilahti - bas (1999.-2000.) * Pentti Peura - bas (1996.-1999.) Albumi: * Ecliptica (1999) * Silence (2001) * Winterheart's Guild (2003) * Reckoning Night (2004) Live: * Songs of Silence - Live In Tokyo (2002) * For the Sake of Revenge (2006) Kompilacije: * The End of This Chapter (2005) * For the Sake of Revenge (DVD, 2006) Obradene pjesme: * Fade to Black, Metallica * Wind Beneath My Wings, Bette Middler * Die With Your Boots On, Iron Maiden * World in My Eyes, Depeche Mode * Two Minds, One Soul, Vanishing Point * Still Loving You, Scorpions * I Want Out, Helloween * Silent Jealousy, X Japan (jednom izvedeno, ne postoji snimljena verzija) * Crash & Burn, Yngwie Malmsteen (jednom izvedeno, ne postoji snimljena verzija) * Excuse Me While I Kill Myself, Sentenced (jednom izvedeno, ne postoji snimljena verzija) * I Was Made for Lovin' You, Kiss (jednom izvedeno, ne postoji snimljena verzija) * Smoke on the Water, Deep Purple (jednom izvedeno, ne postoji snimljena verzija) * Gaston y'a l'téléfon qui son, Nino Ferrer (jednom izvedeno, ne postoji snimljena verzija) * Black Diamond, Stratovarius (jednom izvedeno, ne postoji snimljena verzija izuzev kratkog video isjecka na Stratovarius - Infinite Visions DVD) |
28.10.2006., subota
NAJBOLJE PISME
|
Hallowed Be Thy Name - Iron Maiden 2. War Pigs - Black Sabbath 3. Beyond the Realms of Death - Judas Priest 4. Iron Man - Black Sabbath 5. Master of Puppets - Metallica 6. Victim of Changes - Judas Priest 7. The Trooper - Iron Maiden 8. Ace of Spades - Motorhead 9. The Number of the Beast - Iron Maiden 10. N.I.B. - Black Sabbath 11. You've Got Another Thing Coming - Judas Priest 12. Stargazer - Rainbow 13. Angel of Death - Slayer 14. Black Sabbath - Black Sabbath 15. Paranoid - Black Sabbath 16. Rime of the Ancient Mariner - Iron Maiden 17. One - Metallica 18. Crazy Train - Ozzy Osbourne 19. Raining Blood - Slayer 20. Fade to Black - Metallica 21. Am I Evil? - Diamond Head 22. Painkiller - Judas Priest 23. Holy Wars... The Punishment Due - Megadeth 24. Running With the Devil - Van Halen 25. Cemetary Gates - Pantera 26. Seek and Destroy - Metallica 27. Symptom of the Universe - Black Sabbath 28. Welcome to the Jungle - Guns N Roses 29. Children of the Grave - Black Sabbath 30. 2 Minutes to Midnight - Iron Maiden 31. Mr. Crowley - Ozzy Osbourne 32. Run to the Hills - Iron Maiden 33. Breaking the Law - Judas Priest 34. Holy Diver - Dio 35. Aces High - Iron Maiden 36. Peace Sells - Megadeth 37. The Hellion/Electric Eye - Judas Priest 38. Queen of the Reich - Queensryche 39. Hangar 18 - Megadeth 40. Caught in a Mosh - Anthrax 41. Take Hold of the Flame - Queensryche 42. For Whom the Bell Tolls - Metallica 43. Souls of Black - Testament 44. Cowboys From Hell - Pantera 45. Hell Bent For Leather - Judas Priest 46. Powerslave - Iron Maiden 47. Symphony of Destruction - Megadeth 48. Sabbath Bloody Sabbath - Black Sabbath 49. Creeping Death - Metallica 50. Eyes of a Stranger - Queensryche 51. Heaven and Hell - Black Sabbath 52. Rock and Roll All Night - KISS 53. War Ensemble - Slayer 54. Revolution Calling - Queensryche 55. Into The Void - Black Sabbath 56. Tornado of Souls - Megadeth 57. Detroit Rock City - KISS 58. Panama - Van Halen 59. Fear of the Dark - Iron Maiden 60. The Four Hoursemen - Metallica 61. Diary of a Madman - Ozzy Osbourne 62. Fairies Wear Boots - Black Sabbath 63. Phantom of the Opera - Iron Maiden 64. Rock You Like A Hurricane - Scorpions 65. Sweet Leaf - Black Sabbath 66. Gates of Babylon - Rainbow 67. Rock of Ages - Def Leppard 68. Enter Sandman - Metallica 69. Halloween - Helloween 70. Flying High Again - Ozzy Osbourne 71. Indians - Anthrax 72. Battery - Metallica 73. Living After Midnight - Judas Priest 74. I Wanna Rock - Twisted Sister 75. Jesus Christ Pose - Soundgarden 76. Welcome Home - Metallica 77. The Divine Wings of Tragedy - Symphony X 78. Five Minutes Alone - Pantera 79. Rainbow in the Dark - Dio 80. Ivory Gates of Dreams - Fates Warning 81. Keeper of the Seven Keys - Helloween 82. Electric Funeral - Black Sabbath 83. We're Not Gonna Take It - Twisted Sister 84. Dante's Inferno - Iced Earth 85. Witching Hour - Venom 86. Shout at the Devil - Motley Crue 87. Wicked World - Black Sabbath 88. At War With the Devil - Venom 89. Wasted Years - Iron Maiden 90. We Are Stars - Hear 'N' Aid 91. Fast as a Shark - Accept 92. The Last in Line - Dio 93. I Am A Viking - Yngwie J. Malmsteen's Rising Force 94. Blood of My Enemy - Manowar 95. Warriors of the World United - Manowar 96. Kill the King - Rainbow 97. Metal Health - Quiet Riot 98. Black Out - Scorpions 99. A Touch of Evil - Judas Priest 100. Metropolis Part I - Dream Theater |
PA EVO MALO I STONSA
|
Mick Jagger i Keith Richard su se upoznali u šestoj godini života u lokalnoj Maypole Country Primary School. No staze su im se ponovno spojile tek 1960. kada su se sreli u jednom vlaku za London. Imali su i zajednickog prijatelja, gitarista Dicka Taylora. Jagger koji je studirao na London School of Economics, otkrio je rhythm and blues utjecajem Taylora, a zajedno su s Bobom Beckwithom i Allenom Etheringom radili pod imenom Little Boy Blue & The Blue Boys. U meduvremenu je još jedan mladi buntovnik iz tog razdoblja, Brian Jones pokušavao pronaci posao na siromašnoj glazbenoj sceni svog rodnog grada Cheltenhama. U potrazi za srodnim glazbenicima objavio je oglas u magazinu "Jazz News" što je rezultiralo suradnju s pjevacem Andyem Whenom, klaviristom Ianom Stewartom i gitaristom Geoffom Bradfordom. U dvorani Ealing Blues Club, koja je bila namjenjena za novu, uzbudljivu glazbu, su se po prvi put okupili Jagger, Richard, Taylor i Jones i izmjenili iskustva. Vec su se poceli pojavljivati obrisi novog sastava. Jagger je i dalje nastupao s grupom Blues Inc., a pocetkom 1962. vec je bio njen stalni pjevac. Kad ga nisu trebali, Jagger je suradivao s Jonesom, Richardom i ostalima. Grupa je pocela koristiti ime The Rolling Stones, po jednoj pjesmi Muddyja Watersa. U lipnju 1962. je došao prvi pravi proboj. Jagger je iskoristio izostanak Blues Ina. iz Marquee Cluba za prvi londonski nastup Stonesa. Najprije reklamirani kao "Brian Jones and Mick Jagger The Rolling Stones", poceli su privlaciti vlastitu publiku. Bubnjar Tony Chapman proglašen je neprihvatljivim te su nekoliko mjeseci nagovarali Charlieya Wattsa da im se pridruži. On je odlucio razmisliti prije nego im se pridruži. U meduvremenu, audicije su im osigurale novog basistu, Billy Wymana. Watts se odlucio i zamjenio Chapmana. Stewart se polagano udaljavao od ostatka grupe koju su sad cinili Jagger, Richard, Jones, Watts i Wyman. MICK JAGGER "Dvjesto vrsta žena, one s kojima se živi, i ostale, sve ostale. Nikad nisam bio tip vjernog muškarca. Ja sam glazbenik, a to znaci covjek bez korjena. Moj je ritam dosta rada, a potom dosta zabave..." Mick Jagger, jedan od velike peorica Roling Stonesa unatoc lijepoj, sposobnoj i neovisnoj supruzi kakva je Jerry Hall, oduvjek je bio veliki zavodnik. Od pocetka nastupa Stonesa, Mick je s lakocom osvajao žene. Medu prvima je bila Chrissie Shrimpton, sestra poznate manekenke Jean Shrimpton. U životu tog para tjekom tri godine izmjenjivale su se suze, pokušaji samoubojstva i pomirbe. Sve do trenutka kad je Mick odlucio prekinuti s njom zato što je upoznao Marianne Faithfull. Istodobno se svidjela Jaggeru i Keithu Richardsu. Mick se s Marianne prvi put pojavio u javnosti u listopadu 1966. Kad ga je napustila, Mick se spetljao s devetnaestogodišnjom manekenkom i poslje filmskom glumicom Patty D'Arbanville. Jagger je 1970. napustio Marianne. U rujnu 1970. upoznao je Biancu. Nakon noci koju su priveli zajedno postali su nerazdvojni. Kako bi se mogao vjencati s njom, Mick je prešao na katolicanstvo. Najveci dio osmogodišnjeg braka živjeli su odvojeno. Onog dana kad su mu priopcili da mu se rodila kci Karis, cija je majka bila Marsha Hunt, izmedu Micka i Biance izbila je svada. Mick je najprije rekao kako nece priznati ocinstvo, ali je to ipak ucinio. Njihovi su se bracni odnosi pogoršali, pa ni rodenje kceri Jade nije pomoglo da se njihov brak ucvrsti. U studenom 1977. kad je Mick upoznao manekenku Jerry Hall, Bianca je iz Londona odletjela u New York, a u ožujku 1978. zatražila razvod. Iako je Jagger bio zaljubljenu Jerry te za nju napisao pjesmu "Miss you", ipak su ga uzbudivale i druge žene. Jerry je popustila dok su boravili u njegovoj vili na Karipskom otoku Mustiqueu, ali je zatražila da se vjencaju. Vjencanje u studenom 1990. na Baliju po budistickom obredu bio je njegov posljednji ustupak kako bi imao mir. No, Jerry je na kraju shvatila da se on nikada nece promjeniti. KEITH RICHARDS Njegova životna prica je vrlo burna i bogata. Dugogodišnja veza s Anitom Pallenberg koja mu je 1969. rodila sina Marlona, a potom Taru, koji je živio samo nekoliko tjedana, zatim ovisnost o kokainu, LSD-u i hašišu, mnoga uhicenja i zatorske kazne zbog nezakonitog posjeoivanja droge i prometnih prekršaja obilježili su život karizmaticnog clana Stonesa. Keithovi troškovi, uglavnom za drogu, porasli su od 170.000 dolara u 1975. na 350.000 u 1977. Na kraju se mora podvrgnuti ljecenju od ovisnosti u Švicarskoj. Keith je proživio lude 60-ete i 70-ete promjenivši bezbroj djevojaka koje su se motale oko slavne grupe. CHARLIE WATTS On je vec bio oženjen s Sirley kad se prikljucio Stonesima, i to je ostalo sve do danas. Sve te godine nije se, kad god je mogao, prikljucivao ostalima u narkomanskim seansama i raskalašenm životu, ostavši u povucenom braku, iako je uvjek bio izvrstan i pouzdan profesionalac. Shirley j postavši suprugom clana najslavijeg rock sastava, Charleyu ostala cvrst oslonac, stvorivši mu kutak mira nakon napornih turneja. Imaju kcer Serafinu kojoj je danas 30 godina. BILL WYMAN Stonse je napustio 1993. bio je oženjen najprije Dianom, a zatim Astrid Lundstrom, od koje se razveo 1983. nakon 14 godina braka. 1984. na svecanosti predaje priznanja British Rock'n'Roll Award udovici Alexisa Cornera, vodi grupe Blues incorporated, zaljubio se u 13-godišnju Mandy Smith. Veza je ostala dobro cuvanom tajnom 2,5 godine, sve dok njihovu ljubav nije u kolovozu 1986. otkrio list News of the World. Mandy je na to izjavila kako je njezina majka odobrila njezinu vezu. U lipnju 1989. kad su Stonesi izdali album Steel Wheels, 52-godišnji Bill oženio se sa 19-godišnjom Mandy. Bill i Mandy bili su vrlo rijetko zajedno, a kad je Mandy oboljela od Addisonove bolesti i drasticno smršavila, razveli su se u travnju 1992. U proljece 1993. na jugu Francuske Bill se oženio sa 33-godišnjom kalifornijskom modnom dizajnericom Suzanne Accosta, koju je poznava 13 godina prije nego što su se vjecali. Napokon je našao ženu koja je ostarjelom rockeru podarila troje djece i s kojom je nakon burnih i ludih godina našao unutarnji mir. BRIAN JONES Najsvestraniji glazbenik i neslužbeni voda Stonesa. Bio je neukrotivi ženskar i nikad se nije ženio. Iamo je najmanje 6-ero nezakonite djece. Za njega je vodenje ljubavi bio svojevrstan sport i pitanje prestiža, te je vodio preciznu evidenciju o ženama s kojima je spavao. U jednom mjesecu imao ih je cak 64. Kao da je slutio da nece doživjeti 30-u. Bio je bliski prijatelj Keith Richardsa i nagovorio ga je na drogu. pod utjecajem halucinogena, odjednom im je sve izgledalo mogucim i na neki nacin proširilo im je obzore. Stalno se drogirajuci, Brian je srljao u smrt. Postao je nepouzdan i paranoican i uvjeren da su se svi urotili protiv njega. Ne mogavši se više složiti sa ostalim Sonesima, prekinuo je s njima suradnju. No, nekoliko mjeseci poslje, pronaden je mrtav u bazenu svoje kuce. Smrt je vjerojatno bila posljedica napada astme, od koje je bolovao, i droge. Epitaf na Brianovom grobu glasi: "Molim vas, ne sudite o meni prestrogo". |
pa kada sam takav uzivljenik evo jos nesto od MAIDENA
|
IRON MAIDEN BIOGRAFIJA Prica o Iron Maidenu pocinje 1971. godine kada je petnaestogodišnji Steve Harris , inspiriran grupama kao što su Wishbone Ashes, Jethro Tull i možda ranim Genesisom, kupio kopiju telecastera basa. Steve je za svoju buducnost planirao da ce igrati za West Ham i iako je bio potpisan za njih, onda je bilo malo talentiranih nogometaša, tako da su samo neke uzimali. Nastavljanje treniranja znacilo je da se mladi Harris ne može pridružiti svojim vršnjacima u opijanju, slušanju glazbe i potražnjom za curama. Nakon teškog i dugackog razmišljanja odbacio je nogomet i razvio veliko znanje o rock'n'rollu. Razmišljao je kako bi mogao svirati svoje omiljene pjesme i skakati sa prijateljima. Ovo je dovelo do osnivanja benda Influence, koji su kasnije promijenili ime u Gypsy's Kiss. Oni su napravili svoj debi kad su nastupali šest puta u jednom danu. Steve se bio zakacio sa bendom Smilar. Ostali clanovi benda bili su nekoliko godina stariji od njega. Steve je pokupio još nešto iskustva, ali još se osjecao nezadovoljno. Medutim, likovima iz ovog benda je trebao basista a ne tekstopisac i mozak benda u tom basisti. Stoga je Steve napokon uocio da je jedini nacin da radi što želi, da osnuje svoj bend i na kraju 1975. godine celicna djevica je rodena. Steve je ime Iron Maiden zapazio u filmu The Man in The Iron Mask. To je bio metalni lijes (kovceg, op. webmastera) sa bodljama unutra i žrtve su bile stavljene u njega - šta se dalje dešavalo sa njima, možete i pretpostaviti. U proljece 1976. godine, bend je dobio mjesto za stanovanje u kaficu the Cart and Horses u Stratfordu, istocnom dijelu Londona. Prvih nekoliko koncerata dobro je prošlo, ali Steve je opet osjecao da nešto fali. Vokalist Paul Day je bio zamijenjen sa Denis Wilcock (ex - Smilar) i on je za gitaristu predložio mladog talentiranog Dave Murraya. Ovo je dovelo do pomoci gitarista Terry Rancea i Paul Sullivana. Bob Sawyer koji je koristio ime Bob D'Angelo je bio drugi gitarist, a Ron Rebel je bio bubnjar. To je bila prva postava Iron Maidena. Bend je svirao u The Cart and Horses i dobivao ponude za sviranje po istocnom Londonu. Nakon šest mjeseci postava se opet promijenila. Bob je otišao iz benda zato što je bio mnogo lošiji od Davea. Onda, nakon svirke u Bridgehousu Dennis je otpustio Davea koji se pridružio grupi Urchin, koju je vodio njegov stari prijatelj Adrian Smith. Sa svom ljutnjom bend je morao da odbaci dvije gitare i uzeo novog solo gitaristu Terry Waprama i novog klavijaturistu Tony Moorea. Ron Rebel je otišao jer nije mogao podnjeti pritisak i zamijenjen je Barry Purkisom, koji ce se kasnije zvati Thunderstick. Nova postava je odsvirala jedan koncert u Bridgehouseu i bilo je sigurno da klavijature nisu odgovor na probleme. Izlazak Moorea je rezultirao izlaskom Waprama koji je rekao da ne može bez klavijatura. Steve jo otišao na koncert Urchina i zamolio Davea da se vrati u bend. Dennis je otišao iz benda prije koncerta u južnom Londonu, a kad je i Thunderstick otišao stvari su izgledale jadno i klimavo. Steve je uzeo Doug Sampsona za bubnjara (ex - Smilar) i dok se porodicno stablo raširivalo, Steve je tragao za pjevacem. To je bio na preporuku Stevea Paul Di'Anno. Paul je prošao audiciju i postava je opet bila na nogama. Stvari su bile drugacije u 1977. godini, kada je glavni bio Punk/New wave pokret i teško je bilo dobiti nastup u nekom od klubova. Isto je bilo i sa izdavackim kucama. Bend je dobio ponude da ošišaju kosu i da postanu punkeri. Harris je naravno to odbio. U kasnoj 1978, situacija se promijenila i bend je opet poceo da svira. Zakljucili da treba izdati demo pa su tako na novu godinu bili u Spaceward studios blizu Cambridgea te snimili Prowler, Strange World, Invasion i Iron Maiden. Zbog male kolicine novca koju su posjedovali, nisu mogli da naprave vrhunsku kazetu. Kad su otišli natrag za nekoliko tjedana kazeta je bila izbrisana, ostavljajuci ih sa neizmixsanim trakama. Dave je dao svoju kopiju DJu koji je je imao strastvenu ljubav za rokom i imao je regularne noci puštanja rock glazbe u Soundhauseu, te ih je prebacio u Bandwagon u sjevernom Londonu. Bend je sada dobivao više ponuda za sviranje i dobio mjesto za sviranje u Ruskin armsu u Manor parku. Neal je ubacio jednom traku u jednoj od svojih noci i bio je zapanjen reakcijama. Bila je to najtraženija kazeta i Maideni su poceli svirati. Kazetu je zapazio i Rod Smallwood, koji je radio sa Steveom, koji je nakon što je poslušao kazetu i bend kako svira ponudio da im bude menadžer. Rod je organizirao koncerte po cijeloj državi kako bi proslavio bend i organizirao je svirke za diskografske kuce. Jedan takav koncert je bio u Marqueeu 13. oktobra. John Darnley je došao iz EMI da vidi da Maideni imaju sporazum sa vlasnikom Marqueea da ce se dvorana rasprodati do sedam sati. Maideni su pobijedi i bili potpisani za EMI sljedeci mijesec. Na ljeto su gostovali u casopisu Sounds. To je znacilo u buducnosti da ce Geoff Barton naci Kerrang! i napraviti veliki naslov novog talas britanskog metala. Maideni su se još jednom predstavili na Music Machineu u Camdenu kao specijalni gosti Motorheadu koji su se tada zvali Iron Fist and Hordes from Hell. Prije nego što se godina završila bend je još dvaput nastupo u Music Machineu - ali ovoga puta kao glavna grupa. U meduvremenu bend je bio zatrpan molbama da se napravi još demo kazeta pa su momci odlucili da naprave svoju Rock Hard kucu. Sedmoincni EP je bio nazvan the Soundhouse Tapes i bio je prodavan samo na koncertima i putem pošte. 6000 kopija bilo je prodano i tako je to postalo najvrijedniji demo IMa. Neke su kuce tražile da izdaju svoj prvi album, ali oni su htjeli da to bude iznenadenje za fanove. Izmedu koncerata grupa je otišla u EMIjev Manchester Square Studios da snime pjesme Santcuary i Wrathchild, za kompilaciju koja se zove Methal for muthas. Takode su snimili cetiri pjesme za Radio jedan i njihov show Friday rock. Gitarist Tony Parsons došao je kao drugi gitarist kako bi bend opet bio petoclan. Tijekom božicnog razdoblja došlo je do još nekoliko promjena postave. Doug Sampson je morao da ode zbog zdrastvenih problema i Parson je otišao jer mu je bilo dosadno svirati. Clive Burr i Dennis Stratton su došli na bubnjeve odnosno gitaru. Bend je otišao na prvo snimanje albuma sa Will Maloneom u producerskoj stolici. U februaru 1980. godine, bend je otišao na turneju Methal for muthas da promovira kompilaciju, i njihov prvi singl Running Free je izdan. Totalno je iznenadio diskografsku kucu uletivši na 44. mjesto i pojavljivanje na emisiji Top of the Pops. 14. travnja bend izdaje svoj prvi album nazvan Iron Maiden koji je uletio na 4. mjesto top liste.. Maideni koji su bili na turneji Methal for muthas, gostovali su na turneji Judas Priesta - British Steel, zatim su poceli sami svoju turneju svirajuci 40 koncerata u 2 mjeseca. Ponovo su se pojavili u Marqueeu, ukljucujuci 4 zaredom rasprodane noci. U avgustu bend je pozvan od strane americkog popularnog benda Kiss da idu zajedno na europsku turneju i da budu na Reading to Saturday kao specijalni gosti grupi UFO, davajuci Steveu priliku da svira na istom mjestu gdje i UFOov Pete Way, jedan od njegovih najvecih heroja. Sa KISS-om njihova popularnost je narasla preko cijelog kontinenta. Maideni nisu svirali neke engleske turneje jer su se odmarali u Italiji. Kad su se vratili sa Kiss-ove turneje Dennis je izašao iz benda zbog neslaganja u pravcima glazbe . Maideni nisu dugo tražili zamjenu, brzo je uskocio Adrian Smith. Mala engleska turneja je napravljena da bi se Adrian uveo u stroj. Onda su poceli raditi na novom albumu sa Martinom Birchom kao producerom. Otišli su sa snimanja kako bi nastupili na Chrismas koncertu u londonskom Rainbow kazalištu, koji je snimljen za buduci izlazak. Brdo publike bilo je dar za Božic kad je drugi dio koncerta bio ometen zbog tehnickih problema. Niko nije otišao ranije! Album Killers je izašao u veljaci 1981. godine, i bend je otišao na prvu svjetsku turneju, ne znajuci vjerovatno da ce njihove turneje kasnije uglavnom i biti samo svjetske jer su postali cijenjeni širom svijeta sa kasnijim albumima. Album je ušao na 12. mjesto i bend je dobio gold diskove u nekoliko zemalja. Kao Europa, turnejom su prvi put posijeceni SAD, Kanada i Japan. EP uživo snimljen u Japanu a nazvan je Maiden Japan. U martu izašao je video koncert iz Rainbow kazališta. Kako se turneja Killers približavala kraju, tako su se i Paul Di'Annu dani odbrojavali. On je živio puni Rock'n'Roll život odbijajuci upozorenja od benda, Roda i doktora - oštecivao je svoj glas i zdravlje. Takoder se i udaljavao od Maiden stila sviranja i više vukao na Whitesnake stil. Još jedna zamijena je napravljena... vjerovatno zamjena koja ce uciniti da IM postane najcjenjeniji metal bend u istoriji.. Bruce Bruce iz engleskog benda Samson je htio svirati neku vrstu muzike kakvu su imali Maideni i tako se prijavio na audiciju, vrativši svoje prezime Dickinson. Nekoliko turneja je napravljeno u Italiji za zagrijavanje, a glavni je nastup bio u kazalištu Rainbow gdje je bend dobio priliku da svira i neke nove pjesme. Brucea su fanovi prozvali the air ride siren zbog njegovih jakih, neobicnih za heavy metal glasova. Godina je završila povratkom Maidena u Ruskin arms pod maskotom alter ega Gengis-khana za Dave Murrayev rodendan. Ako je 1981 bila popularna za Maidene, onda je 1982 ispunila sve njihove želje. Bend je vec rasprodao turneju Beast on the Road kad je singl s novog albuma - Run to the Hills zauzeo 7. mjesto top-liste. Novi album pod imenom The Number of the Beast razneo je konkurenciju i uletio na 1. mjesto liste u Ujedinjenom Kraljevstvu, a otišao je i medu prvih 10 u vecini država. Turneja je bila uspješna što dokazuje da je bend napravio 180 koncerata u 8 mjeseci!!! Bend je po prvi put nastupio u Australiji i na Novom Zelandu i svirali su prvi rasprodani koncert u Americi u New York Palladium. U osmom mjesecu završili su sa americkom turnejom i vratili se u Englesku kako bi nastupili na Reading festival pred 35.000 gledatelja! Vjerovatno nisu ni pretpostavljali da ce ih ovakva i veca posjecenosti koncerata pratiti dok sviraju. Na kraju turneje Clive Burr je izašao iz benda. Nekoliko osobnih problema i poremecenih datuma koncerata navelo je bend da ode u Nassau da snimi album sa Nicko McBrainom za bubnjevima. Bend je upoznao Nicka za vrijeme Killers turneje kada je svirao sa francuskim rokerima Trust koji su podržavali Maidene tijekom turneje. U Americi bend je proglašen za sotoniste i mali bend sa retardiranim clanovima koji su totalno promašili bit sviranja - klasicna americka prica, stoga nisu ni zaslužili bolje od Limp Bizkita danas. To je naravno bio netocno pa je bend dobio više pozornosti. Novi bubnjar, Nicko dokazao se kao vrsan bubnjar na novom albumu Piece of Mind. Bend je otišao na mali odmor da snimi promo video za prvi singl Flight of Icarus, a scenario je govorio o covjeku koji je obucen u plavi ogrtac. U maju album je upao na 3. mjesto i bend je poceo World Piece Tour u Hull City hall.Turneja je ponovo bila rasprodana, a bend je potvrdio svoj status u svijetu. U Americi su svirali na sve vecim i vecim koncertima i prodavali onoliko albuma koliko se zapravo moglo proizvesti u tako kratkom vremenskom periodu. Turneja se završila u centru Europe pred TV publikom u Dortmundu. Kao vrhunac showa bend je napao svoju maskotu, hodajuceg Eddia. Bend je razmišljao o tome da makne Eddia sa omotnica, ali zahtijevi fanova bili su veliki pa je on vracen na sljedeci album. Potom su ušli u novu godinu sa standardnom postavom spremajuci se za svoju najzauzetiju godinu. Orvelovske 1984. godine, Maideni imaju tri sedmice da se odmore prije rada na novom albumu. Napravljen je u Jersiju i opet sniman u Nassau. Za to vrijeme Powerslave je izašao na ulice u rujnu, a bend je vec bio tri tjedna na World Slavery Touru. Turneja je otvorena u Poljskoj - prvi put da je bend poceo u kaubojskom izdanju. Prvi put su posjetili Madarsku i Jugoslaviju. Probijajuca turneja Iron Maiden Behind the Iron Curtain izazvala je zaintersiranost svjetskih medija. Ta turneja je bila pravi hit tako da je zabilježena i na videu. Iz istocne Europe kroz Italiju bend se vratio u Englesku gdje je Powerslave dosegao 2. mjesto po prodaji albuma. Album je sadržavao dosad nevidene artove i crteže i masivni nastupi su izgledali kao albumska umjetnost. Maideni su svirali 4 noci zaredom u Hammersmith Odeonu, ukljucujuci jednu noc sa rockerima Bad News za besplatno. Eddie je bio sada 20 metara visok i pojavio se na kraju pijesme Iron Maiden. Turneja je bila vrlo uspješna, bend je bio na vrhuncu slave, a produkti grupe bili su rasprodani. Bend je prvi put posjetio južnu Ameriku kada su pred 200.000 gledatelja nastupili na Rock in Rio festivalu. Vrhunac americke turneje je bio nastup u Long Beach areni u kojoj su Maideni postali prvi bend koji je rasprodao 4 noci zaredom na kojoj je bio ukupno 52.000 gledatelja. Taj show je snimljen za buduci video koncert i za novi buduci live album. Turneja je došla do iscrpljujuceg kraja u srpnju 1985. Sa dvostrukim live albumom i live video kazetom koji su trebali izaci na jesen, bend je dobio nakon 5 godina pravi i zasluženi odmor. Live album i video koji su se zvali Live After Death izašli su u desetom mjesecu, album je ušao na drugo mjesto, a video je mjesecima bio medu vodecim. Novi album Somewhere in Time snimljen je u Nassau i Minchenu i izašao je u rujnu 1986. godine. Uletio je na 3. mjesto i postao gold ili platinum u svakoj vecoj zemlji. Da bi promovirao album, bend je otišao na Somewhere on Tour turneju. Imidž benda se promijenio na nekim pijesmama u kojima se koristio sintisajzer. Bilo kako bilo, svaki fan koji je mislio da ce to promijeniti stil Maidena, trebao je samo da posluša pjesme Heaven Can Wait i Alexander the Great i uvjerio bi se da je pogrešno mislio. Turneja je još jednom pocela posjetom Behind the Curtain dolazeci u Beograd i za 8 mjeseci je bila završena u Osaki. Show je još jednom bio spektakularan, Eddie je bio pretvoren u golemog robota i cijeli bend je bio podignut u zrak kada se pojavila Eddijeva ruka. Bend je bio takoder usnimljen i intervjuiran za video dokumentarac koji je izašao kasnije 1987. godine, a nazvan je Twelve Wasted Years - bendova kronologija od pocetka do uspijeha ukljucujuci i nepoznate snimke i intervjue sa glavnim ljudima koji su umiješani u uspijeh Maidena. Kada je turneja završila bilo je vrijeme da se misli na novi album. Seventh Son of a Seventh Son je prvi i jedini od Maidena sa drugacijom zamisli. To i nije bila prava zamisao, ali dok je bend snimao i pisao pijesme, cinilo se da su one uvijek bile nekako povezane tj. da su njihovi albumi bili price. Omotnica je isto pokazala novi dizajn, mnogo bolja i cudnija nego prije. Seventh tour of a Seventh Tour turneja je takode imala onu Maiden-tradiciju pocinjuci u Americi sa kombinacijom koncerata u dvoranama i na festivalima. Glavno središte turneje je bilo u avgustu kada su Maideni bili glavna grupa na legendarnom Monsters of Rock Festivalu u Doningtonu. Sve legende su bile na jednom mijestu (Kiss, David Lee Roth, Megadeth, Guns'n'Roses, Helloween). Bend je svirao pred 102,000 ljudi!112 Maideni su imali super koncert i pozornica je bila fantasticna sa velicanstvenim vatrometom. Bend je onda poveo Monster ? u Europu, a prije nego što su završili turneju došli su u Englesku i imali nekoliko dvoranskih koncerata - prvi put da je bend svirao velike koncerte u dvoranama. Dvije noci u Birminghamovom NEC-u - najbolji show sa turneje koji nije bio na nekom festivalu bio je snimljen za novi uživo video koji ce biti direktiran od strane Steve Harrisa. Turneja je završila 12. prosinca natrag u Hammersmithu - scena sa puno Maidenovih predstava. Nijedan album nije izašao 1989. godine, bend je dobio vremena da misli o novom albumu, da napuni baterije i da provede vremena sa obitelji. EMI i Sanctuary napravili su zabavu za Englesku, dvorana je bila ispunjena sa Union jacks i sa predstavnicima svijetskih medija koji su jeli ribu i chips i pili pivo, dok je bend bio slikan i intervjuisan. Maiden England je još jednom bio jedan od najboljih videa. U sijucnju 1990. godine, bend je otišao do Stevea da pocnu raditi na novom albumu No Prayer for the Dying. Rad je poceo, kad je nakon sedam godina došlo do promijene postave. Adrian svijež sa svojeg solo albuma, nije bio siguran da ce moci još uvijek sve svirati od Maidena, pa je zato otišao. Nažalost još jednom je došlo do stanke. Janick Gers koji je bio dobro poznat bendu, jer je svirao sa Gillianom i radio je sa Bruceom na solo albumu, pozvan je da svira sa bendom. Snimanje albuma se nastavilo. Po prvi put još od Beast ere, bend je snimao album kod kuce u Steveovom studiju. Sadržaj albuma postajao je sve više i više ozbiljan, dok su tekstovi imali za temu raspravu o stvarnosti. Naslovnica albuma i njezin sadržaj bili su užasan prizor za civile. Album je izdan 1. listopada 1990., i uskocio je na drugo mjesto na britanskoj ljestvici. Nakon što nisu dvije godine išli nigdje, bend je opet odlucio vratiti se na stare staze i krenuo na turneju. No Prayer on the Road turneja pocela je tajnim koncertom u Milton Keynesu 19. rujna 1990. godine. Nakon goleme prošle turneje, krenuli su ponovo sve ispocetka sa minimalnom rasvjetom i pozornicom. Maideni su time dokazali da nemoraju imati velike pozornice i vatromete da bi im koncert uspio. Janick je isto napravio veliku promjenu u njihovim nastupima, njegova velika energija i razne akrobacije sa gitarom zapanjile su sve, osobito Davea. Band i fanovi su opet bili sretni zato što su zajedno. Turneja je završila u Salt Lake Cityu, marta 1991. godine. U planu je bilo da budu posjeceni Japan i Australija, ali su ti koncerti otkazani zbog raznih problema. Kad je došlo vrijeme da se misli na novi album, bend i menadžerstvo su zakljucili da Eddie treba novi izgled za 'devedesete. Umjesto kao junak horor stripa, odluceno je da bi Eddie trebao izgledati još strašnije i zbog toga su Derek Riggs (jedan od najpoznatijih umjetnika za cover artove.. proslavio se sa Eddiem i coverima za albume IMa) i još nekoliko o autora pozvani da nacrtaju novog Eddiea i rad Melvyn Granta je bio izabran. Novi album Fear of the Dark je izdan u svibnju 1992, kada je bend otvorio turneju u Skandinaviji. Album im je dao njihov treci broj jedan na ljestvici. Iron Maiden su još jednom pitani da sviraju u Doningtonu u avgustu. Bend je svirao još jaci show nego onaj iz '88. Znali su šta ce biti ovaj put pa su bili manje nervozni zbog jednog tako velikog dogadaja. Cijeli show je snimljen za izlazak live videa koji bi trebao izaci sljedece godine. Nekoliko koncerata su snimljeni za buduci live album. Show na sceni je bio savršen, ali ništa više nego onaj u '88, osim što se Eddie pojavio kao golemo drvo kao i na omotnici albuma, uostalom. Turneja se završila cetvrtog studenog kada su se vratili iz Japana. Bruce je poceo razmišljati kako bi bilo bolje da napusti Maidene na neko vrijeme. On je uvijek bio ovisan o radu, htio je da obavi neke projekte i da ostane sa obitelji. Imao je neki osjecaj da je bio previše u bendu. Zakljuceno je da ce izdati dupli live album kao što je bio Live after Death samo što ce albumi biti odvojeni. Prvi ce imati materijal iz razdoblja poslije Live after Deatha, a drugi prije njega. Fanovi su onda dobili mogucnost biranja kupnje: da li ce uzeti oba dva ili samo onaj iz jedne ere. Zbog prvog live albuma A Real Live One bend je odlucio otici na novu turneju Real Live Tour tražeci zamijenu za Brucea "vrišteceg". U meduvremenu bend je posjetio i Moskvu gdje je bio nevjerovatno prihvacen od strane uspaljenih Rusa. Kada je turneja bila gotova bilo je vrijeme da se nade novi pjevac. Na kraju je ispostavljeno da ce novi pijevac biti Blaze Bayley iz Wolfsbana. Wolfsban je podržavao Iron Maiden tijekom turneje u '90. Blaze je bio omiljen od pocetka i kad je bend poslušao sve pjesme i držanja audicija bilo je jasno da je Blaze pravi izbor za Maidene. Kada je Blaze privikao na novo okruženje, bend je poceo svirati probe kako bi mogao poceti raditi na novom albumu. Ne samo da je bend imao novog pjevaca nego je i imao novog producera. Po prvi put nakon 1980. godine Maidenov album nece biti produciran od strane Martin Bircha. Od sredine osamdesetih Martin se poceo polako odmarati i prestajati raditi za maidene. Novi producer je bio Nigel Green. Nigel je bio samo snimac kazeta na Killers i na the Number of the Beast albumima, a sada je postao pravi producer. Dok su završili novi album, trebalo im je više od godinu dana. Znacaj ovog albuma je bio ogroman, pa se sve usavršavalo do najsitnijih detalja. Novi album je nazvan The X Factor. Napokon je izašao u svibnju 1995. Turneja za ovaj album je pocela u Izraelu i južnoj Africi - to je bio prvi posjet tim zemljama. Trebali su i svirati u Bejrutu ali Libijski politicari nisu to dopustili. Bend se vratio u Europu da snimi MTV show Most wanted. Onda su otišli u Rumunjsku iza Iron Curtaina kako bi prvi puta posijetili zemlje istocne Europe (osim bivše SFRJ). Sve sumnje u vezi Blazeovih sposobnosti bile su tada otklonjene. Bend se još jednom vratio u Englesku i napravio veliki show u Brixtonu. U susret Božicu bend je odsvirao još neke koncerte u zapadnoj Europi prije nego što su otišli u Ameriku, Kanadu i Japan. Na ljeto su poceli sa koncertima u zapadnoevropskim zemljama a potom su otišli u južnu Ameriku gdje su predvodili Monsters of Rock fest u Sao Paulu pred 50,000 gledatelja. Bend zatim krece na veliki odmor i izdaje prvu kompilaciju najvecih hitova Best of the Beast koja je imala novu stvar Virus. Bend pocinje raditi na novom albumu i izdaje drugi album sa Blazeom koji se zove Virtual XI. Nakon njega iz benda izlazi Blaze jer bendu popularnost jako pada. Dolaze ponovo dobra vremena jer se u bend vracaju dvije izgubljene duše: Bruce i Adrian. U meduvremenu je Bruce Dickinson imao poprilicno uspješnu solo karijeru, koja je djelimicno izgradena i na slavi koju je stekao sa Maidenima. Njegovim povratkom u bend postalo je jasno da Iron Maiden bez Brucea nije ono što bi trebao da bude. Slava ostalim vokalima IMa, ali Bruce je zaista nešto posebno.. Pocinje rad na novom albumu koji izlazi 2000. i na njemu bend ima tri gitare: Dave, Adrian i Janick. Album je nazvan Brave New World, i to po uzoru na istoimeni roman engleskog utopiste Aldousa Huxleya. Potom pocinje ogromna svjetska turneja u koju je izmedu ostalih bila ukljucena i Slovenija, ali i veliki festival Rock in Rio gdje je bend svirao pred 250,000 gledatelja. Taj koncert je snimljen i kasnije izdan kao live DVD i kao live album. U 2002. godini izašao je zadnji best album Edward the Great. Sada se ocekuje novi studijski album, kao i pocetak turneje koja se zove GIVE ME ED... TIL I'M DEAD! Buduci da im je ovo vjerovatno zadnja turneja, i da je u nju ukljucen i Zagreb, ne bi nipošto trebalo propustiti koncert na Radnikovom stadionu u Velikoj Gorici 17. srpnja. INFO BOX [Iron Maiden] Osnovani: 1975 Genre: heavy metal Zemlja: Velika Britanija Web: http://www.ironmaiden.com/ Postava: Bruce Dickinson - vokal (od 1982-1992 i od 1999) Steve Harris - bas (od pocetka) Dave Murray - lead i ritam gitara (od pocetka) Adrian Smith - lead i ritam gitara (od 1981-1990, i od 1999) Janick Gers - lead i ritam gitara (od 1990) Nicko McBrain - bubnjevi (od 1983) Bivši clanovi : Paul Di'Anno - vokal (1976-1982) Clive Burr - bubnjevi (1978-1983) Dennis Stranton - lead i ritam gitara (1978-1981) Blaze Bayley - vokal (1994-1998) Diskografija: 1978: The Soundhouse Tapes (demo) 1980: Iron Maiden 1981: Killers 1982: The Number of the Beast 1983: Piece of Mind 1984: Powerslave 1985: Live after Death 1986: Somewhere in Time 1988: Seventh son of a Seventh Son 1990: No Prayer for the Dying 1992: Fear of the Dark 1993: A Real Live/Dead One 1994: Live at Donington 1995: The X Factor 1996: Best of the Beast 1998: Virtual XI 2000: Brave New World 2001: Rock in Rio 2002: Edward the Great |
DEEP PURPLE
|
Godine 1968 nekoliko mladica se skupilo kako bi oformilo bend. U pocetku je bilo zamišljeno da se bend zove Roundabout, ali napose su se clanovi složili da to baš i nije bilo pogodno ime. Sljedeca ideja za ime je bila Fire (Vatra), ali je vec postojao bend takvog naziva. Konacno je Ritchie Blackmore, mladi gitarist koji je došao iz Hamburga gdje je svirao u malim klubovima, predložio ime Deep Purple prema imenu omiljene pjesme njegove bake u izvodenju Nino Tempoa i April Stevens. U pocetku su se clanovi benda sramili svojeg imena, ali kasnije, kad su ga vidjeli na oglasima pokazalo se prilicno dobrim. Clanovi benda su došli sa raznih strana britanske pop i rock scene. Klavijaturist Jon Lord i basist Nick Simper su svirali u bendu pod imenom Artwoods i Flowerpot Man. Bubnjar Ian Paice i pjevac Rod Evans su bili bivši clanovi benda Maze, dok je Ritchie Blackmore upravo bio proveo nekoliko godina u Outlawsima. Prvotnu ideju o stvaranju benda su dala dva mlada biznismena: John Coletta and Tony Edwards. Oni su uložili novac u pojacala i opremu, cime je zapocela ova rock legenda. Prvi nastup je bio u Danskoj, gdje su bili pozvani kao nasljednici The Flowerpot Man-a, benda koji je tamo bio popularan zbog svog hit-singla. Nakon skandinavijskog iskustva, u travnju 1968., bend se vratio u Englesku i ušao u studio ne bi li snimio svoj prvi album. U to vrijeme bend se bavio obradivanjem pjesama popularnih autora, kao što su Beatlesi, Ike Turner, Joe South i drugih. Stoga su odlucili da snime svoju inacicu Joe Southove pjesme Hush koja je bila zapažena na top listama u SAD. Grupa je provela dva dana u studiju kako bi snimila album Shades of Deep Purple. Na svoje zaprepaštenje Hush je postala velika uspješnica u SAD. Unatoc uspjehu s one strane oceana, gotovo nitko da nije niti cuo za Deep Purple u njihovoj rodnoj Britaniji, te se bend odlucio po prvi puta posjetiti Ameriku. Posjet je potrajao, a njihove (autorske) pjesme, poput Mandrake Root su bile standardni dio koncertnog repertoara sve do 1971. Pjesme je imala dva instrumentala za dva brilijantna glazbenika Jon Lorda i Ritchie Blackmorea koji su pokazali fantasticni smisao za rock improvizaciju. Jedan od koncerata u SAD iz tog vremena postoji na bootlegu pod nazivom Inglewood 10.18.68. Nakon toga DP su se vratili u Englesku, kako bi snimili svoj drugi album, koji je izdan u studenom 1968. Na tom albumu, The Book of Taliesyn, DP je još uvijek svirao obrade, ali su se pojavile i njihove pjesme, kao Wring That Neck, Anthem, itd. Povijest se opet ponovila, i album nije bio najbolje prihvacen u Britaniji, i bend je opet otputovao u SAD. Kroz serijal koncerata, Jon Lord i Ritchie Blackmore su postali svjesni svoje naklonjenosti cvrstom i jakom zvuku. Poceli su svirati tako, a to je odlicno pratio i Ian Paice na bubnjevima. Malo po malo, ostala dva clana, Rod i Nick, nepripremljeni na nove putove kojima je bend krenuo su se osjetili nesposobnim prihvatiti ovaj stil sviranja, te su Blackmore, Lord i Paice odlucili naci zamjene ovim dvama glazbenicima. U meduvremenu, bend je snimio svoj treci studijski album nazvan po bendu. Nakon nekoliko nastupa u Engleskoj pocetkom 1969. i pojavljivanju na BBC-u, DP su ponovo otišli u SAD kako bi dovršili turneju. Neke od BBC sesija se mogu naci na nekoliko bootlega ( BBC Stew, In Perfect Harmony...), koji pokazuju koliko je drugaciji bio novi stil za koji se grupa opredijelilia. Posljednja pjesma na albumu Deep Purple je April: duga pjesma u dva dijela. Prvi dio su klasicne partiture koje je komponirao Jon Lord, a ispratio Blackmore na gitari sa 12 žica i muški zbor. Drugi dio je žešci i snažniji rock koji ukazuje na novo DP usmjerenje. Paice je ovdje pravo otkrivenje u vidu inventivnog bubnjara, dok Lord pokazuje odlicnu sposobnost za aranžmanima, a Blackmore postavlja nove standarde sviranja rock gitare. Sve u svemu, bend je bio zreo za uspjeh. Mk1 je posljednji put nastupio 4. srpnja 1969. u Cardiffu, UK. Nakon odluke da zamijene pjevaca i basistu, Jon Lord i Ritchie Blackmore su proveli sredinu srpnja 1969. u potrazi za pravim glazbenicima. Razglasili su da DP treba pjevaca i basistu i dobili su odgovore od Ritchijevog starog prijatelja Mick Underwooda koji je bio bubnjar u grupi Episode Six u to vrijeme. Jon i Ritchie su bili došli na jedan nastup te grupe, te im se svidio vokalist, pa su mu ponudili mjesto u Deep Purple. Ime tada nepoznatog pjevaca je bilo Ian Gillan. Deep Purple je vec bio rezervirao studio za snimanje svojeg sljedeceg singla Hallelujah. Tijekom proga u studiju, Gillan je predložio svog prijatelja i suradnika iz Episode Six, basistu Roger Glovera. Gillan i Glover su godinama bili pisali i skladali pjesme skupa. Roger je prihvatio ponudu i bend je poceo probe u Henwell Community Center u Londonu. Nakon dva tjedna su uvježbali nekoliko pjesama, poput Child in Time i Speed King. Konacno su imali nešto cime ce zamijeniti staromodne pop pjesme i osvježiti svoje nastupe. Bootleg Paradiso Amsterdam Je snimljen 24. kolovoza 1969. i pokazuje kako je bend napredovao zahvaljujuci novim clanovima. U isto vrijeme, Jon Lord je završavao svoju dugo planiranu zamisao koja se nazrela vec u spomenutoj pjesmi April: pisanje djela gdje ce se sjediniti rock grupa i klasicni orkestar. U toj zamisli je našao sudruga: svog profesora glazbe Malcom Arnolda koji je ravnao Kraljevskim simfonijskim orkestrom. Nakon nekoliko proba, održan je koncert u Royal Albert Hall u Londonu. Deep Purple je iskoristio publicitet i na istom koncertu izveo nekoliko svojih pjesama i pružio priliku britanskim ljubiteljima rocka da se upoznaju sa novim glazbenim pravcom kojim je krenuo bend. LP sa koncertnom snimkom je izdan krajem 1969. pod imenom Concerto for Group and Orchestra. Ovaj nastup je izrazito povecao popularnost benda u Britaniji. Bend je korak po korak spremao nove pjesme za snimanje. U ovo vrijeme, bend je ulazio u studio puno puta na dva-tri dana kako bi snimao pojedine pjesme.Pocetkom sedamdesete bili su skoro dovršili snimljeni materijal, i u svibnju je izdan cuveni album, Deep Purple in Rock koji je istovremeno plasiran visoko na top listama, te je bendu široko otvorio vrata u Europu i UK. Usporedo sa slljedecim hit singlom, Black Night, album je odlicno prodavan i bend je postao sinonim za novi zvuk - Hard Rock. Speed King i Child in Time su prekrasne pjesme sa odlicnim solažama u kojima se potvrduje vještina kojom su baratiali clanovi benda. No i ostale pjesme na albumu su bile inovativne, sa snažnim rifovima, creativnim stihovima i interesantnim aranžmanima. Neke od ovih snimki postoje na BBC Stew i In Perfect Harmony bootlezima. Bend je bio uzbudljiv i snažan. Ritchie je jednom izjavio:"...ako nije uzbudljivo, nije dostojno albuma". Tisak je takoder bio na strani benda svojim povoljnim kritikama: "...An exciting monster rock album from Deep Purple..." "...Rock being the operative word. Ritchie Blackmore's gutsy guitar tears its way through the album, dominating it, and Jon Lord keeps very much to the role of backing musician. When he does contribute his delicate and thoughtful pieces, he uplifts what is generally a very fine sound. Their wild Speed King is a conglomeration of early rock-n-roll lyrics strung together, and is in line with other groups looking back to their roots. At times the album is nice-ish but on the whole a monster album and very exciting...". Tijekom 1970. bend je bio prilicno zaposlen u U.K. i Europi. Svirali su u svakom vecem mjestu, pogotovo u Njemackoj i skandinavskim zemljama. Jedan od ovih nastupa je snimljen za lokalnu štokholmsku radio stanicu i dostupan je na bootlegu Scandinavian Nights. Bend je na bini i dalje koristio materijal sa prva dva albuma, ali uz daleko bolji doprinos Gillana and Glovera. Paice je dobio bubnjarsku solo dionicu u pjesmi Rolling Stonesa "Paint it Black". Veliki broj fanova smatra da je ovaj period bio najuzbudljiviji u cjelokupnoj karijeri DP. U listopadu 1970. bend je izveo sljedeci koncert sa orkestrom. Ovog puta je to bio The Light Music Society Orchestra, kojim je ravnao Malcom Arnold a održan je u The Royal Festival Hall u Londonu. Srecom, ovaj je dogadaj snimljen i izdan kao Gemini Suite - Live. Ovo je bila još jedna klasicna skladba napisana za orkestar i pet clanova Deep Purple, u kojem su pojedini stavci zasnovani na glazbenicima. Treba poslušati briljantni Blackmoreov stavak! Nešto drugacije od Concerto for Group and Orchestra, ali podjednako zanimljivo. Nakon što su osvojili Europu i U.K. druga postava DP je otišla u SAD kako bi izvidjela postojili još interes za njima i sjecaju li ih se još ljubitelji cvrstog rocka. Uspjeh ove turneje je bio potun, a 1971. su takoder posjetili i Australiju. U prosincu 1970. je došlo vrijeme za novi studijski album. Bend je bio na vrhuncu žanjuci uspjehe albuma In Rock, nakon kakvoga je majstorstva bilo teško bilo što smisleno komponirati. Hoce li bend nastaviti u vec oprobanom stilu, ili ce otvoriti nove horizonte? Zbog toga su odlucili smiriti se i razmisliti o buducim projektima u maloj kuci pod imenom The Hermitage, u Welcombe Villageu u Devonu (U.K). Proveli su dva tjedna pišuci, skladajuci i cugajuci u lokalnom pubu. Rezultat je bio minimalan: jedna pjesma pod nazivom Prostitute, a koja je kasnije dobila ime Strange Kind Of Woman. Pjesma je snimljena u sijecnju 1971. i izdana kao singlica. Ostale pjesme nisu bile gotovo sve do proljeca 1971., kada je album konacno dovršen. Album je dobio ime Fireball i u svakom slucaju je zvucao drugacije. Pjesme su bile mekše i sporije, sa jakim utjecajem bluesa uz više eksperimentiranja sa zvukom. The Mule i Fools su dobar primjer toga. Ritchie je svirao novim blues zvukom; Lord je briljirao i u pjesmi No, No, No pokazao sav svoj talent. Paice je fantasticno precizan i koristi dva bas-bubnja u Fireballu prvi i zadnji put (koliko nam je poznato). Medutim, kroz snimanje albuma isplivalo je nešto neocekivano (i opeasno). Odnosi izmedu clanova benda su postali napeti, pogotovo izmedu Gillana i Blackmorea. Nedostatak medusobne tolerancije je bio jedan od glavnih razloga Gillanovog kasnijeg odlaska iz benda u ljeto 1973. I Gillan i Blackmore su ispoljavali snažnu osobnost i težnju ka autoritativnošcu, što je dovelo do krize u bendu. Zlatni dani DPa su poceli postajati prošlošcu. Srecom, ovi nemili dogadaji se nisu odrazili na živu svirku benda. Zvuk benda iz ovog vremena se odlicno može ocijeniti na snimkama poput Oldenburg '71 ( 07.04.71. Oldenburg, Njemacka) i Danish Yodel ( 24.04.71. Aarhus, Danska). Nakon europske turneje, bend je ponovo otišao u SAD i Kanadu - još jednu napornu turneju. U listopadu 1971. su prekinuli turneju zbog bolesti clanova benda, što je bila izvrsna prilika za planiranje novog studijskog albuma. Odluka je pala da se snimi živi album u praznoj dvorani, jer su bili svjesni da bolje zvuce uživo, te da bi izbjegli tupi zvuk prethodna dva albuma. Svidjeo im se zvuk u Casinu u Montreauxu u Švicarskoj, te su prosinac proveli u zemlji satova, cokolade i banaka. Dva dana prije nastupa DP u Casinu je koncert imao Frank Zappa i "Mothers of Invention", a ovo je (ako vec ne znate) opjevano u pjesmi Smoke on The Water. Ukratko: netko je zapalio cijelu zgradu tijekom Zappinog nastupa. Nitko nije stradao, ali je DP izgubio mjesto za snimanje albuma. Nakon nekoliko dana, Claude Nobs, Švicarac, poznanik clanova benda je našao prazan hotel na obali jezera Geneva, gdje je album, u konacnici i snimljen. Prije ovog snimanja bend je uobicavao svirati zamjetne verzije pjesama Highway Star i Lazy. U Grand Hotelu, koji je neznatno preureden, bend je snimio svoj novi album pod nazivom Machine Head na opremi Rolling Stone Mobile Unit (kamiona za snimanje). Pocetak sljedece (1972.) godine bend je proveo u turneji po SAD. Uz nekoliko novih pjesama na listi pjesama "Deep Purple" je postao još uzbudljiviji sastav. Highway Star je bila skladba za otvaranje koncerta, a dijelovi pjesama Mandrake Root i Fools su bile ubacene u Space Truckin'. Pored ove dvije pjesme, bend je izvodio Lazy i Smoke On The Water sa svojega zadnjeg albuma. Never Before i Maybe I'm A Leo su izvedeni samo jednom, što se može cuti na albumu In Concert; snimljenom u Paris Theatre, London, 9. travnja 1972. Ove je godine bend bio najzauzetiji. Machine Head je bio uspješan album, a zahtjevi za bendom su postali ogromni, pogotovo u SAD. Probe za novi album su pocele u kolovozu iste godine. Odabrali su vilu u predgradu Rima (Italija). Medutim, najgore se desilo: Blackmore je napustio bend i cetiri preostala clana su napravila samo jednu pjesmu - Woman From Tokyo. Sljedece ishodište svjetskih turneja je bio Japan: dvije predstave u Osaki i jedna u Tokiju. Uprava je predložila da bend konacno zvanicno snimi svoju živu svirku i izda to u obliku duplog LPja. Zbog toga je dovežen Rolling Stone Mobile Unit, te su koncerti u Osaki, 15. i 16, te u Tokiju 17. kolovoza snimljeni i izbor izvedbi je izdan kao album Made in Japan. Bend je bio na vrhuncu, a njihov prvi živi album je stigao na police oko Božica 1972., baš u vrijeme kad je bend završavao svoju zadnju (šestu) turneju po SAD te godine. Dodatno je kasnije (1993.) izašao album Live In Japan na 3 CDa sa gotovo potpunom snimkom sva tri koncerta, a na posebnom izdanju albuma za 25. godišnjicu izdavanja Made in Japan na kojem su do tada neizdane pjesme našle svoje mjesto (uglavnom bisovi). Listopad 1972. je bio rezerviran za daljnje snimanje sljedeceg albuma u Minhenu u Njemackoj. Tijekom prethodece turneje u SAD Gillan je u Daytoni, Ohio (SAD) izjavio da ce napustiti bend, što su ostali clanovi, kao i uprava benda prihvatili. Nakon Nove Godine, bend je imao turneje u Europi (Njemacka, Francuska, Nizozemska, Belgija, Austrija i Italija, te Ujedinjeno Kraljevstvo) o cemu nam svjedoce sljedeci butlezi: Hamburg '73 ( 17.01.73. Hamburg, Njemacka), Nuremberg '73 ( 19.01.73. Nürnberg, Njemacka), Live At The Rainbow '73, ( 18.02.73. The Rainbow Theatre, London, U.K.) sa živom verzijom Mary Long, Vienna '73 ( 16.03.73. Bec, Austria) i Bruxeles '73. Novi album, pod nazivom Who Do We Think We Are je izašao u travnju 1973. Bilo se govorilo da je ovaj album labudi pijev MkII postave Deep Purple-a. Možda se malo preuvelicavalo, jer album ima pristojne pjesme sa dobrim aranžmanima i još boljim izvedbama sada vec iskusnih glazbenika. (u konacnici, je li Mk2 ikako mogao napraviti loš album - op: Shtimkily). Nakon što je Ian Gillan napustio bend, Roger Glover je dobio obavijest o otkazu. Uprava je organizirala još jednu turneju u SAD, te zadnji posjet Japanu u lipnju 1973. Koncerti u Nagoyi, Hirošimi Tokiju i nastupi u Osaki su zadnji nastupi Mk2 postave. Na srecu i ove snimke postoje u obliku bootlega. Sa završnog nastupa u Osaki, 29. lipnja 1973. ke mastap CD "Final Truckin'" sa Gillanovim oproštajnim govorom farewell speech "...the end, goodbye...". SA ovom turnejom se završio jedan velicanstveni period. Bend su napustili izvrsni pjevac ciji je glas bio jedno od glavnih obilježja benda, te tehnicki primjeren i inventivan basist, koji su skupa sa ostalim clanovima benda ispistali zlatne stranice povijesti Deep Purplea. Nitko nikada više nece dospjeti do tog nivoa više. |
NAJBOLJI GITARISTI
|
1. Jimi Hendrix* - Jimi Hendrix Experience 2. Eric Clapton - Yardbirds, Cream, Derek & The Dominos, Solo 3. Jimmy Page - Yardbirds, Led Zeppelin, The Firm 4. Jeff Beck - Yardbirds, Jeff Beck Group, Solo 5. Eddie Van Halen - Van Halen 6. Stevie Ray Vaughan* - Stevie Ray Vaughan & Double Trouble 7. Joe Satriani - Solo, Rainbow 8. Ritchie Blackmore - Deep Purple, Rainbow, Blackmores Night 9. Steve Vai - David Lee Roth, Whitesnake, Solo 10. David Gilmour - Pink Floyd, Solo 11. John Petrucci - Dream Theater, Liquid Tension Experiment 12. Randy Rhoads* - Quiet Riot, Ozzy 13. Allan Holdsworth - Solo 14. Paul Gilbert - Mr. Big, Racer X, Solo 15. Yngwie Malmsteen - Rising Force, Solo 16. Phil Keaggy - Glass Harp, Solo 17. Jason Becker - Cacophony, David Lee Roth Band, Solo 18. John Mclaughlin- Mahavishnu Orchestra 19. Duane Allman* - Allman Brothers Band, Derek & the Dominos 20. Chuck Berry - Solo 21. Eric Johnson - Solo 22. Steve Howe - Yes, Solo 23. Neal Schon - Santana, Journey, Solo 24. Brian May - Queen 25. Gary Moore - Thin Lizzy, Colosseum II, Skid Row, Solo 26. Bo Diddley - Solo 27. Steve Morse - Deep Purple, Dixie Dregs, Steve Morse Band, Solo 28. Carlos Santana - Santana 29. Tony Iommi - Black Sabbath 30. Buckethead - Solo, Praxis, Thanatopsis, The Deli Creeps, Cornbugs, GNR, 31. Mark Knopfler - Dire Straits, Solo 32. Marty Friedman - Cacophony, Megadeth, Solo 33. Nuno Bettencourt - Extreme, Mourning Widows 34. Shawn Lane* - Black Oak Arkansas, Willy, Solo 35. Kirk Hammett - Metallica 36. Uli Jon Roth - Scorpions, Solo 37. Terry Kath* - Chicago Transit Authority 38. Alex Lifeson - Rush 39. Frank Zappa* - Mothers of Invention, Solo 40. Rory Gallagher* - Solo 41. Dimebag Darrell* - Pantera 42. Peter Green - Fleetwood Mac, Solo 43. Robin Trower - Procal Harum, Solo 44. Slash - Guns N' Roses, Velvet Revolver 45. Mick Taylor - John Mayall's Bluesbreakers, Rolling Stones 46. Robert Fripp - King Crimson 47. Tom Morello - Rage Against the Machine, Audioslave 48. Michael Schenker - Scorpions, UFO, MSG, Contraband 49. Ry Cooder - Solo 50. Angus Young - AC/DC 51. Keith Richards - Rolling Stones, Solo 52. Michael Angelo Batio - Nitro, Solo 53. John Squire - Stone Roses 54. Pete Townshend - The Who 55. Steve Hackett - Genisis 56. Zakk Wylde - Ozzy Osbourne, Black Label Society 57. George Harrison* - Beatles, Traveling Wilberys, Solo 58. Alvin Lee - Ten Years After 59. Dave Davies - Kinks 60. Jerry Cantrell - Alice In Chains, Solo 61. Steve Stevens - Billy Idol 62. Johnny Winter - Solo 63. Dickie Betts - Allman Brothers Band, Dickey Betts & Great Southern 64. John Cipollina* - Quicksilver Messenger Service 65. Kenny Wayne Shepherd - Kenny Wayne Shepherd Band 66. Steve Cropper - Booker T. & MG's/Stax sessions 67. Adrian Belew - King Crimson 68. Joe Bonamassa - Solo 69. Steve Lukather - Toto, Solo 70. Jerry Garcia* - Grateful Dead 71. Joe Perry - Aerosmith 72. Prince - Prince & The Revolution 73. Kim Mitchell - Max Webster, Solo 74. Adrian Smith - Iron Maiden 75. Dave Murray - Iron Maiden 76. Neil Young - Buffalo Springfield, CSNY, Solo 77. Billy Gibbons - ZZ Top 78. Tony MacAlpine - Solo 79. Mike McCready - Pearl Jam 80. Adam Jones - Tool 81. Gary Hoey - Solo 82. Leslie West - Mountain, Solo 83. Peter Frampton - Humble Pie, Frampton's Camel, Solo 84. Dick Dale - Del-Tones 85. Vito Bratta - White Lion 86. Mickey "Guitar" Baker - 50's sessions/ Mickey & Sylvia 87. John Frusciante - Red Hot Chili Peppers 88. Ronnie Montrose - Montrose, Edgar Winter Group 89. Mick Ronson* - David Bowie, Solo 90. Roy Buchanan* - Solo 91. Warren Haynes - Allman Brothers Band, Gov't Mule 92. Vinnie Moore - Alice Cooper, Solo 93. Robbie Krieger - Doors, Solo 94. Chris DeGarmo - Queensryche 95. Jake E. Lee - Cutting Crew, Ozzy, Badlands, Solo 96. Glen Tipton - Judas Priest 97. Joe Walsh - James Gang, Eagles, Solo 98. K.K. Downing - Judas Priest 99. Eddie Hazel* - Funkadelic 100. Alex Skolnick - Testament |
NAJBOLJE GRUPE
|
1. Iron Maiden 2. Black Sabbath 3. Judas Priest 4. Metallica 5. Megadeth 6. Van Halen 7. Slayer 8. Ozzy Osbourne 9. Guns N Roses 10. Queensryche 11. Dio 12. Motorhead 13. KISS 14. Rainbow 15. Venom 16. Pantera 17. Def Leppard 18. Mercyful Fate 19. Dream Theater 20. Death 21. Anthrax 22. Tool 23. Motley Crue 24. Helloween 25. Fates Warning 26. Iced Earth 27. Scorpions 28. Symphony X 29. Yngwie J. Malmsteen's Rising Force 30. Manowar 31. Opeth 32. King Diamond 33. Savatage 34. Soundgarden 35. Mayhem 36. Rage Against the Machine 37. Napalm Death 38. System of a Down 39. Alice in Chains 40. Exodus 41. Diamond Head 42. Skid Row 43. Blind Guardian 44. Sepultura 45. Testament 46. Accept 47. Faith No More 48. Mudvayne 49. Children of Bodom 50. W.A.S.P. 51. Stratovarius 52. Dokken 53. Twisted Sister 54. Thin Lizzy 55. Saxon 56. Machine Head 57. Slipknot 58. King's X 59. Suicidal Tendencies 60. Immortal 61. Cradle of Filth 62. Racer X 63. Danzig 64. Emperor 65. Dimmu Borgir 66. Gamma Ray 67. Hammerfall 68. Tesla 69. Cacophony 70. Black Label Society 71. Edge of Sanity 72. Rob Zombie 73. Overkill 74. Annihilator 75. Kreator 76. Nevermore 77. Killswitch Engage 78. Arch Enemy 79. Kamelot 80. Shadows Fall 81. Lamb of God 82. Celtic Frost 83. Living Colour 84. Bruce Dickinson 85. Amon Amarth 86. Edguy 87. Morbid Angel 88. Krokus 89. Mr. Big 90. Halford 91. Adagio 92. Rhapsody 93. Burzum 94. Nightwish 95. Fear Factory 96. Cannible Corpse 97. Mastodon 98. Dragonforce 99. Metal Church 100. Nitro |
PONESTO O METALLICI
|
Najviše dosljedni inovatorski metal bend kasnih 80-ih i 90-ih osnovan je 1981. u Californiji, SAD. Osnovali su ga Lars Urlich (bubnjevi) i James Alan Hetfield (ritam gitara, vokali). Zajedno su se našli u casopisu Recycler. Snimili su svoj prvi demo No Life 'Till Leather sa Loyd Grandom (solo gitara) koji je u sijecnju 1982. zamijenjen sa Dave Mustainom, ciji je odnos sa Hetfieldom i Larsom bio nezadovoljavajuci. Jef Warner (solo gitara) i Ron McGovney (bass) takoder su bili kratko vrijeme u bendu. Pred kraj 1982. Clifford Lee Burton (bass) pridružio se grupi i imao svoj prvi nastup 5. ožujka, 1983. Mustain je ubrzo izbacen (formiraMegadeth) a zamijenio ga je Kirk Hammett, koji je zapažen od strane Metallice dok je svirao u grupi Exodus. S njima je prvi nastup održao 16. svibnja, 1983. Kombinacija Ulrich, Hetfield, Burton i Hammet izdržala je do nesrece 27. septembra, 1986. kad se tour bus Metallice prevrnuo u Švedskoj, ubivši pri tom Cliffa Burtona. James je slomio prst, a Lars i Kirk su dobili lakše ozljede. Tijekom te 4 godine bend je stavio thrash metal na svoj prvi albu Kill'em All cija je naslovnica utvrdivala legendu Bang That Head That Doesn't Bang. To je služilo kao prijedlog za sve nove pravce metala, iako su njegovi tvorci brzo skrenuli s te putanje. Na turneju su krenuli sa britanskim bendovima Venom i Raven, dok je Music for Nations potpisao za europsko tržište. 1984. izašao je i drugi studijski album pod nazivom Ride the Lightning koji se nije mnogo razlikovao od svog prvijenca. Taj je album posjedovao i jedan nezaboravni klasik koji se može smatrati jednom od najvecih himni trash metala svih vremena - For Whom the Bell Tolls. 1986. izašao je njihov treci album Master of Puppets koji je Metallicu snažno progurao naprijed. To je bio njihov prvi album za kompaniju Electra Records. Taj album je bio napeta, multi izbrušena zbirka pjesama koje su bjesnjele i oplakivale s jednakim uvjerenjem. Nakon smrti Cliffa Burtona, grupa je hrabro odlucila nastaviti. Preostala tri clana pronašla su Jason Newsteda koji je svirao u grupi Flotsam And Jetsam. Prvi koncert s bendom Newsted je odsvirao 8. novembra 1986. Urlich i Hetfield nastavili su sa svojim radom i pisanjem pjesama. Prvi album nove postave bio je EP Garage Days Re-Revisited - kolekcija obrada pjesama bendova koji su imali snažan utjecaj na osnivanje i samo stvaralaštvo Metallice. Nabrojat cu samo neke od njih: Budgie, Diamond Head, Kiling Joke i Misfits. 1988. snimljen je novi album ...And Justice for All na kojem je producent bio Mike Clink. Djelo koje su radili dugo i ucinkovito, donijelo im je i prvi hit singl One u SAD-u i Velikoj Britaniji, ali druge države nisu bile spremne prihvatiti snažne metal riffove. Metallica je u svojim pjesmama nastavila govoriti o velikim temama - pravdi i osvecivanju, ludilu, ratu, religiji... Usporedujuci sa albumom Kill 'Em All, koji je izašao skoro desetljece prije, bend je izrastao iz velike buke do sasvim usavršene harmonije i melodicnosti, sa promijenjenim tempom i stilom. 1991. izlazi album s jednostavnim imenom Metallica ali poznatiji kao Black album na kojem se nalaze neki od najvecih hitova. Jedan od njih je Enter Sandman koji je uvršten na Top-20 u SAD-u , te na Top-10 u Velikoj Britaniji isto kao i drugi singl Nothing Else Matters. Metallica je krenula na velike turneje i obilazila jerazne dodjele nagrada. Može se reci da je Metallica s ovim albumom uvukla metal u komercijalu, te ono što su prije mogli slušati samo pravi metalci, sada sluša svaki papak koji misli da je samo Black album Metallica. Metallica je prodala 9 milijuna kopija Black albuma. Sredinom 1996. izlazi novi album Load i zasjeda odmah na prvo mjesto Americke top ljestvice. Album je donio i novi izgled clanova benda. Metallica je sada imala kratku kosu te pocela svirati i neke alternativne rock pjesme. Sljedece godine Reload je upotpunio uspjeh, a bio je sastavljen od pjesama koje nisu snimljene za Load. Na tom albumu gostovala je Marianne Faithfull koja je bila na prvom singlu The Memory Remains. Sljedeci album Garage INC. sakupio je razne obrade pjesama i bio je prvi album od 1991. koji nije bio na prvom mjestu top ljestvica - bio je na drugom. Sljedece godine snimljen je S & M uživo sa simfonijskim orkestrom iz San Francisca, i mnoge je posjetio na slican koncert legendarne rock grupe Deep Purple. U sijecnju 2001. Jason Newsted odlucio je napustiti Metallicu nakon 15 godina provedenih s bendom. Tokom proljeca 2001., Metallica je ponovo zakoracila u studio, a povod je bio snimanje novog albuma. Iako bez basiste, nadali su se da ce biti gotov do pocetka 2002. U junu 2001. James objavljuje da ide na lijecenje od alkohola i drugih ovisnosti. Snimanje novog albuma stavljeno je na cekanje sve do njegovog oporavka. Nakon Jamesovog povratka konacno je zapocelo ostvarivanje novih ideja, ali bez stalnog basista. U pocetku tu je dužnost obavljao producent Bob Rock, ali kasnije su dobili ponudu od Ozzy Ousbornea koji im je predložio svog basistu. Novi basist bio je Robert Trujilo. Novi album St. Anger izašao je u srpnju 2003. i zasjeo na prvo mjesto americke top ljestvice. Vidjet cemo što ce biti dalje...............................................................................Eee!!! |
27.10.2006., petak
ponesto o BLACK METALU
|
Black metal je mracni i brzi ekstrenmni metal koji je uglavnom baziran na melodiji kojom izrazava svoje teme. Od svih ostalih metal podvrsta, black metal je najblizi modernom slusaocu. Poznato je da death i black metal predstavljaju dva ekstremna metal pravca, ali nisu toliko povezani. Medjutim cesto cete cuti od velikih “strucnjaka i kriticara muzike” osporavanja i sve moguce negativne kritike na racun, kako black metala, tako i death metala. U nastavku teksta pozabavit cu se black metalom, njegovom istorijom, ideologijom i najznacajnijim bendovima. Black metal je izuzetno brza, agresivna i provokativna muzika. Za muziku su znacajni: ekstremni vristeci vokali (koji i najcesce odbijaju vecinu ljudi vec kod prvog slusanja), karakteristicni black metal gitarski riffovi (neki ih zovu klizecim), tehnika ukrucivanja ruke kod bubnjanja da bi se postigla sto veca brzina (blastbeat tehnika), razne vrste klavijatura u svrhu postizanja raznih ciljeva, prechorus i chorus se po pravilu ne upotrebljavaju, solaze znaju biti izbjegnute, nije ni rijetka uoptreba zenskih vokala. Medjutim pored muzike znacajan je jos i imidz: cesto cete vidjeti kod black metal bendova tzv. corpse painting (lice obojeno u crno-bijelim bojama), raznorazne siljke, koncerti znaju biti uz mnogo vatre, a i krvi. Medjutim neki black metal bendovi teze razvijanju svog vlastitog imidza i ne koriste gore spomenute stvari. Tekstualna strana pjesama cesto zna biti posvecena prirodi u svoj njenoj ljepoti, ali i antikrscanskim temama. Black metal je, logicno posto je skupa s death metalom evoluirao, zadrzao dosta tehnika i ritmickih varijacija od death metala, ali je i razvio i specificnu, nevjerovatnu, emotivnu i poetsku vezu spram muzici. Znaci melodija je glavni dio kod pisanja pjesama, ali pri tome su vazne i ritam, struktura i tehnika od death metala. Ideologija black metala bila bi nihilizam i pomalo herojsko anti-drustveno glediste. I u sklopu black metala mogu se vidjeti razni drugi podpravci. Tzv. primitivni black metal (Darkthrone) za vecinu je u stvari i pravi black metal, a mnogi bendovi bi ga uzimali kao osnovu na koju bi izgradili vlastiti zvuk i originalnost (Satyricon, Emperor, …). Neki bendovi su ubacili dosta elemenata klasicnog deatha u svoju black metal muziku (npr. Dissection), neki opet thrash (npr. Old Man’s Child), drugi gothic metal (npr. Cradle Of Filth, Dimmu Borgir). Ali svima njima je zajednicka ta black metal jezgra koju su sad oni dalje razvijali i nadogradjivali. Dosta je tesko naci prave zacetnike black metala, po nekim to je bend Black Widow, jer je citava black metal istorija dosta komplikovana. Ali ipak stoji da su Black Widow prvi izjavili da oni sviraju black metal i time se etiketirali kao black metal bend. Po nekima su Venom, Celtic Frost i Bathory tek bendovi druge generacije black metala, ali svejedno njihov znacaj je ogroman i neosporan. Zbog toga cu ih u kracim crtama i predstaviti. Venom (iz Newcastlea, Engleska) su osnovali ’80. trojica poznata pod pseudonimima Cronos (vokali, bas), Mantas (gitara) i Abaddon (bubnjevi). Inace ta upotreba pseudonima cesta je u black metalu. Sto se tice vremenskog razdoblja Venom bi spadao u NWOBHM, ali oni su se po dosta karakteristika razlikovali od ostalih bendova iz te faze. Njihove karakteristike bile su jako brza i zestoka svirka, izricito antikrscanski tekstovi i takav imidz. Opcenito Venom su bili velika inspiracija za nove mlade muzicare, narocito black metal muzicare. ’81 su prvi put upotrijebili termin black metal i tako nazvali svoj drugi album “Black Metal”. Ono sto baca negativnu mrlju na Venom je to sto su oni samo upotrebljavali taj antikrscanski sotonisticki stav i imidz u komercijalne svrhe kako bi im se albumi sto bolje prodavali. Nakon treceg albuma pocinju gubiti na kvaliteti, ceste su bile promjene clanova, a i fanovi ih polako napustaju sto je sve dovelo do raspada. Ponovo su se ujedini ’96 (album “Cast In Stone”), a 2000 izdali su “Resurrection” ali bez legendarnog bubnjara Abaddona. Ali ono po cemu ih treba pamtiti su prva tri legendarna albuma: “Welcome To Hell”, “Black Metal” i “At War With Satan”. Celtic Frost je isto svirao dosta neobicno zestoku muziku za to vrijeme. Osnovani su ’84, a glavni mozak benda je bio T. G. Warrior. Danas grupa vise ne postoji, ioako postoje informacije da bi se mogli reformirati i snimiti novi album. Ono po cemu su zasigurno ostali zapamceni su fenomenalni albumi: “Morbid Tales”, “To Mega Therion” i “Into The Pandemonium”. Bathory u stvari cini jedan jedini covjek – Quorthon koji je uvijek sve sam radio na svojim izdanjima. Osnovao je bend Bathory sredinom osamdesetih u Svedskoj, a bio pod jakim utjecajem Venoma premda su svirali dosta zesce s jos vecim akcentom na sotonizam, ali i skandinavsku mitologiju. Pored dosta odlicnih albuma jako je tesko izdvojiti najbolje, ali po misljenju fanova to bi bili: “Under The Sign Of The Black Market” i “Hammerheart”. Ali nakon odlicnih albuma izasao je 2001. “Destroyer Of Worlds” koji je apsolutni promasaj u svakom smislu. Danas kada kazete black metal jedan od nerijetkih asocijacija je i Norveska, zamlja koja je krajem osamdesetih i pocetkom devedesetih bila pravi rasadnik odlicnih black metal bendova, zemlja iz koje je i krenuo taj poznati black metal boom ‘90tih. Ali i Norveskoj sve ono najgore sto se desilo metalu uopste, blacku narocito mozemo zahvaliti, u nastavku slijedi sta to. Kad bi o svakom norveskom black metal bendu pisao onda bi se ovaj clanak previse otegao, komotno se moze jedan drugi napisati pod naslovom ‘Norveski black metal bendovi’. Ali eto kroz par recenica da prodjem svaki od njih i da istaknem sto je vazno. Pocet cu od legendarnog benda Mayhema. Bend je osnovao ’84 gitarista Euronymous (grcka mitologija – ‘princ smrti’), basista Necrobutcher i bubnjar Manheim; kasnije im se kao vokal pridruzuje Maniac, a kao novi bubnjar Hellhammer. Remek djelo koje su napravili zove se “De Mysteriis Dom Sathanas” (klasika blacka) pored niza drugih odlicnih albuma. Pamte se i po koncertu u Leipzigu ’90 kada su u publiku bacali sirovo meso, a novi pjevac im je bio Dead koji je fino raju zabavljao tako sto ih je prskao svojm krvlju prethodno se posjekavsi nozem. Euronymus je bio i osnivac “Crnog kruga”, jedne teroristicke organizacije koja se borila protiv krscanstva. ’91 pjevac Dead si oduzima zivot pistoljem, a njegov prijatelj Euronymous slika njegovo mrtvo tijelo i salje slike kao upozorenje drugim bendovima. Crni krug se zalagao protiv engleskih, svedskih i finskih metal bendova koji su po njima bili premekani, odnosno nedovoljno zli. Tako su se pod njihovim napadom nasli izmedju ostalih i Therion i Paradise Lost. Medjutim ni Euronymous nije slavno zavrsio. Varg (Vuk) Vikernes clan Burzuma poznat i kao Count Grishnackh (ork iz Gospodara prstenova) poceo je prigovarati Euronymousu da puno prica, a malo radi, odnosno da zeli preuzeti vodstvo nad Crnim krugom, a isto je i odugovlacio izdavanje Burzumovog albuma za koji mu je bilo unaprijed placeno. ’93 Varg dolazi skupa s Snorreom (clan Thornsa) do kuce Euronymousa i nakon kratke svadje ga okrutno ubija sa 16 uboda nozem u ledja i 7 u vrat i glavu. I prije je Varg ucestvovao u teroristickim akcijama paljenja starih norveskih drvenih crkvica, a sliku jedne spaljene crkve stavio je i na omot Burzumovog albuma “Aske”. Iako je Varg imao namjesten alibi, policija ga je ubrzo razotkrila i osudila njega (na maksimalnih 23 godine zbog pljacke, ilegelnog posjedovanja eksploziva, oskrvnuca grobova, paljenja crkvi i ubistva), Snorrea kao saucesnika (na 9 godina), ali i jos 12 clanova Crnog kruga. Od tada Crni krug vise ne djeluje. Par recenica i o Burzumu (doslovno: mrak, tama) : dakle vec spomenuti Varg Vikernes je bio mozak Burzuma (i jos uvijek!). Izdali su 5 albuma i jedan mini. Vjerovatno i najbolji album im je “Hviss Lyset Tar Oss”, a sto je zanimljivo Varg i dalje djeluje iz zatvora i pokazuje da nema namjeru odustati od svoje idoelogije (nacisticko-odinisticka), a muzicki se malo udaljio i sve vise je orjentiran na industrial, manje daje akcenta gitarama, a znatno vise klavijaturama, sto mu sve siri krug pozitivnih kritika, naravno muzickih. Jos jedan znacajan bend iz prvog vala norveskih black metal bendova je svakako i Darkthrone. Osnovao ih je ’86 Fenriz, a ostatak benda je: Zephyrous (gitara), Nocturna Culta (vokali, gitara), Dag Nielsen (bas). Na prvom albumu “Soulside Journey” svirali su death metal. Nakon njega mjenjaju pravac i pocinju svirati black metal, na sta je Dag napustio bend. Ono po cemu ce ostati zauvjek zapamceni je svakako genijalni album, jedan od najboljih black metal albuma svih vremena, njegovo velicanstvo “A Blaze In The Northern Sky”. Inace poznati su kao true Norwegian black metal band. Produkcija im je bila garazna sto dodatno daje na atmosferi. Na sebe su skrenuli pozornost kada su na straznji omot albuma “Transilvanian Hunger” stavili “Norsk Arisk black metal” ili u prevodu norveski arijevski black metal, a sta su time rekli i sami zakljucite. Poslije toga se digla velika prasina pa je bend javno izdao pismo izvinjenja. I jos jedan zanimljiv podatak za darkthrone je i taj sto je Zephyrous iznenada napustio bend i nestao u nepoznatom pravcu. Proslogodisnjim “Plaguewielder” (’01) vracaju se starim stazama. U pocetku je black metal odbijan kako kod diskografskih kuca tako i kod renomiranih casopisa. Ali posto se val black metal nije mogao zaustaviti sve vise je imao fanova, magazini su polako pocinjali pisati o black metal bendovima, a i vece diskografske kuce pocele izdavati njihove albume. Da se ovom prilikom dotaknem i black metal fanova. Oni zadrti, pravi blackeri uvijek su bili muzicki uskoumni, samo cijene black metal i to ne sve bendove, ako bi se koji probio i postao popularniji u svijetu, odmah bi mu okretali ledja. Ako je bas kvalitetan bend ne moze onda stalno biti zestoki underground, ali to nece doticni da shvate. Ali takvih je od pocetka bilo i takvih ce i biti u buducnosti, ne u velikom broju, ali ipak prisutni. Ali da se vratim, gdje drugo nego opet u Norvesku. Postoje jos cetiri izuzetno dobra benda: Emperor, Immortal, Satyricon i Enslaved. Pa o svakome opet pomalo. Emperor nam dolaze iz Telemarka, a osnovani su ’91 u postavi Ihsahn, Samoth i Mortiis. Proslavili su se vec demo snimkom (’92) “Wrath Of The Tyrant”, a slijedece godine izdaju split album s Enslavedom (na bubnjevima Bard Faust). Prvi album izdaju ’94 i taj album je jedan od najboljih black metal albuma ikada objavljenih “In The Nightside Eclipse”. Ali posto se radi o black metal bendu iz Norveske ne cude slijedece: Bard Faust osudjen je na 14 godina zatvora zbog ubistva homoseksualca (koji mu se nabacivao), a Samoth je osudjen na 16 mjeseci zbog paljenja crkve. Nakon sto je Samoth izasao iz zatvora prekinuo je s kriminalom i u potpunosti se posvetio muzici (osnovao Nocturnal Art Production). Bend se dalje razvija i postaje sve originalniji, tako “X Equilibrium" iz 99 zvuci kao progresivni black metal s dosta inteligentnim stihovima. Naravno zbog toga gube dosta fanova, ali rade svoj posao odlicno. Njihov cetvri i zadnji album iz 2001 “Prometheus – The Discipline Of Fire & Demise” je njihovo najzrelije umjetnicko ostvarenje, ali na zalost i zadnji album Emperora kao benda. Naime, posto su objavili da su postigli svojim izdanjima sve sto se u black metalu moze postici, bend prestaje s radom. Da li ce ovo biti i stvarno zadnji album Eperora ostaje da se vidi. Bend Enslaved se prvo oglasio spomenutim split albumom s Emperorom, a prvo pravo izdanje im je iz ’94 “Enslaved” (poznat i pod “Vikingligr Veldi”). Osnova benda je dvojac Grutle Kjellson (vokali, bas) i Ivar Bjornson (gitara) koji kao sto vidite ne koriste pseudonime, a i ne koriste corpse painting niti su imali ikakve veze sa Crnim krugom. Time su i utrli put tzv. viking metalu. Karakteristicne su im duge pjesme, izuzetni riffovi i halucinirajuca atmosfera. Status legendi vec su postigli slijedecim albumom “Frost” koji je imao dosta folklornih elemenata, a i tekstova na islandskom jeziku o vremenu vikinga. Bend je izuzetno cjenjen i od kritika u Norveskoj. Za Satyricon odmah upada u oci da ni jedan od clanova koji su osnovali bend danas vise nije u postavi. U pocetku je bend svirao death metal, ali ubrzo prelaze na black, sto se ocigledno vecini nije svidjelo pa zato i ti odlasci iz benda. Satyr (vokal) i Frost (bubnjevi) su postali temelj Satyricona nakon sto ih je napustila prijasnja postava. ’94 izdaju debi album (black Satyricoa) “Dark Medieval Times”, a album obiluje srednjevjekovnim temama, jednostavnim bubnjanjem, a ima dijelova s klasicnom gitarom. Uslijedili su “The Shadowthrone” (’95) i “The Forest Is My Throne” (’96). Ali njihovo pravo remek djelo je “Nemesis Divina” iz ’96 kojim postaju jedan od vodecih black metal bendova. Na albumu “Rebel Extravaganza” (’99) u njiovoj se muzici osjeti dosta industrial elemenata koji su bili zaduzni za atmosferu, ali to se bas i fanovima nije toliko svidjelo. Ali i dalje je to black metal i naravno stari dobri Satyricon. I za kraj o ovoj norveskoj cetvorki ukratko o Immortalu. Za ovaj bend kazu da ima najperspektivniju buducnost,a meni su izuzetno dragi. Legendarna postava Abbath (vokali, bas), Demonaz (gitara), Jorn (gitara) i Armagedda (bubnjevi) od pocetka je stavila black metal sceni do znanja sta mogu ocekivati od ovog benda. Dvojac Abbath i Demonaz nije imala nikakve veze sa Crnim krugom, a ni tekstualno nisu bili na toj razini. Oni su vise zaokupljeni norveskom prirodom, klimom i prirodnim ljepotama koje slave u svojim pjesmama, a koriste dosta naglasen corpse painting. ’92 izlazi njihov debi album “Diabolical Fullmoon Mysticism”, ali na njemu nije bio Jorn na drugoj gitari. Slijede “Pure Holocaus” (’93), “Battles In The North” (’95), “Blizzard Beasts” (’97), “At The Heart Of Winter” (’99), “Damned In Black” (’00) i ovogodisnji fenomenalni album “Sons Of Northern Darkness” (’02). Nakon nekih promjena u postavi danasnja izgleda ovako: Abath (gitara, vokali), Horgh (bubnjevi), Iscariah (bas). Demonaz je nakon povrede ruke poslije snimanja “Blizzard Beasts” morao prestati svirati gitaru, a tad ga je Abath i zamijenio na gitari, ali bez obzira na zdravstvene probleme sudjeluje u radu Immortala svojim odlicnim tekstovima, i predstavlja za Immortal covjaka u sjeni koji ima dosta pomaze. Naravno postoji tu jos citavo more kvalitetnih norveskih black metal bendova, evo ovom prilikom cu ih sad samo nabrojati: Gorgoroth (primitivni black metal), Old Man’s Child (spoj blacka i thrasha), Borknagar (black, folklor i prirodna magija), Ulver (u pocetku black metal folklorno orijentisani albumi), Zyklon (sastavljen od clanova Emperora i Myrkskoga), Solefald (jazz elementi), The Kovenant, Limbonic Art, Myrskog, Ancient, Thorns, Aeternus, Carpathian Forest itd itd. Namjerno nisam spomenuo Dimmu Borgir, zato sto cu nesto vise o njima napisati u nastavku. Poceli su svirati onaj jednostavni, sirovi black metal, ali su uspjeli razviti svoj stil i albumima kao sto su “Stormblast”, “Enthrone Darkness Triumphant” zauzeli su svoj polozaj u black metalu. Uz Cradle Of Filth jedan su od najpopularnijih black metal bendova, po pravilu imaju uspjesne turneje, zadovoljavajuce zarade i veliki broj fanova. Ne moze se reci da sviraju cisti black metal, ima tu dosta primjesa goth metala, ali jezgra je svakako black metal, i apsurdno ih je kritizirati radi neke navodne komercijalizacije. Na vecini black metal stranica naci cete koliko toliko pozitivne kritike na prva ostvarenja, ali na daljnja samo pljuvanje, i to neosnovano i bez razloga. Dimmu Borgir svakim albumom dizu svoj stil, ali i black metal za jedan visi nivo, a dokaz za to je i proslogodisnji odlicni album “Puritanical Misanthropic Euphoria”. Za bend su isto karakteristicne ceste promjene clanova. Dvije dosta slicne grupe, muzicki, ali i po nemilosrdnim kritikama blackera su vec spomenuti norveski Dimmu Borgir, ali i engleski blackeri Cradle Of Filth. COF je vjerovatno jos i popularniji od Borgira, a iza sebe ima citave legije fanova. Oba benda ima daleko visi auditorijum od bilo kog drugog black metal benda, a razlog za to treba traziti u elemetima goth metala. Ali Cradle Of Filth izgradili su opet svoj vlastiti sound: black metal kao jezgra uz primjese thrash, heavy metala i spomenutog gothic metala. I oni isto kao i Borgir su suoceni sa cestom promjenom postave i kritikama zavidnih black metal bendova i fanova. Debi album “The Principle Of Evil Made Flesh” su izdali ’93 i samo cete taj album naci na nekim black metal top listama najboljih svih vremena. Sasvim neopravdano jer su im i drugi albumi jednako dobri, ako ne i bolji od debija. Zanimljivo za COF je to sto je trenutno jedino pjevac Dani iz originalne postave benda. Fanovi s nestrpljenjem ocekuju izlazak novog albuma koji bi mogao izaci pocetkom 2003. Da neko ne pomisli da Svedska nema dobre black metal bendove, evo i kratkog pregleda svedske black metal scene. Po meni jedan od najboljih svedkih bendova svakako je Dark Funeral. Vaze za jedan od najbrzih black metal bendova, skepticari su sumnjali da bend upotrebljava neka tehnicka sredstva kojima postizu tu nevjerovatnu brzinu (“The Secrets Of The Black Arts”), ali jednako su brzi i zestoki i na koncertima. Albumom “Diabolis Interium” su jos jednom dokazali kako i oni imaju itekako puno toga reci i pokazati danasnjoj black metal sceni. Jos jedni poznati blackeri iz Svedske su svakako i Marduk koji su albumom “Panzerdivision Marduk” pokusali izdati najbrzi i najbrutalniji album ikada. Podjeljena su misljanja o tome da li im je to uspjalo ili ne, ali jedno stoji kao i kolege Dark Funeral nije im strana izuzetno brza i zestoka svirka, s tim sto im dobro ide i sa sporijim tempom. Jos treba spomenuti: Dissection (izdali remek djelo “Storm Of The Light’s Bane”), Naglfar i Vintersorg. Od finskih blackera treba izdvojiti: Impaled Nazarene i …And Oceans. Njemacka scena se moze pohvaliti ovim bendovima: Agathodaimon, Nocte Obducta (jedna od velikih nada bm), Nagelfar i Mystic Circle. Austrija ima: Abigor, Dornenreich, Summoning; Belgija: Ancient Rites (odlican, ali neopravdano zapostavljeni). U Americi mozete naci dva dobra benda: ABSU i Judas Iscariot, ali kao i u ostalim mjestima preovladava underground koji zeli to da i ostane. U svijetu blacka poznati su i grcki Rotting Christ koji su samo ipak na pocetku svirali black metal, kasnije neku mjesavinu heavy metala i melodija s jedne i black metal vokala s druge strane. Htjeli, ne htjeli priznati u svijetu vlada blagi pad popularnosti black metala, ali nadam se da se nece isto desiti kao i s death metalom. Po nekima black metal revolucija vec je poodavno prosla s kreativnim padom glavnim nositelja, kao i to da su se vec sve moguce i nemoguce varijante black metala isprobale i otkrile, da je evolucija gotova. Licno se ne slazem s tim da black metal nema vise sta ponuditi. Ipak postoji toliko fenomenalnih bendova i nositelja danasnjeg black metala, velikih i malih nada. Black metal u svakom slucaju nije jos rekao svoju zavrsnu rijec iako mu po kriticarima buducnost i nije bas optimisticna. Ali jedno je sigurno, black metal je najkontroverzniji muzicki pravac kojeg ili volite ili mrzite, koji sadrzi umjetnicku vrijednost koju oni zatvorenih misli i uma jednostavno nece da vide i neopravdano zapostavljaju. |
JOS NESTO O ˇˇGUNSIMAˇˇ
|
GUNS N' ROSES Prica pocinje 1985, kada je bend pokrenuo Jeff Isbelle, kasnije poznat kao Izzy Stradlin, koji je htio napraviti najbolji bend na planeti, za vokalom je vidio svog dugogodišnjeg prijatelja Willian Bailey-a, koji ce se preimenovati u W. Axl Rose saznavši prezime svog pravog oca, dok je ostatak benda sacinjen na brzinu od lokalnih mladica: Tracii Guns gitara, Rob Gardner bubnjevi i Michael "Duff" McKagan bas. Takva Motlijeva ekipa nije izdržala dugo, svirala je neuvježbana pod raznim imenima, i Gardner i Tracii ubrzo napuštaju grupu ,a Tracii ce potom re-formirati danas poznate L.A. Guns, a Duff pronalazi zamjenu u Road Crew, jednom od bezbroj lokalnih LA bendova u kojima je svirao: Steven Adler je na bubnjevima i Saul "Slash" Hudson na gitari. I tako su rodeni Guns N' Roses. Axl ce svoj prvobitni styling ukrasti sa zidova Izzy-eve sobe gdje su visili posteri Micheal Monroe-a i Hanoi Rocks, što je posredno uticalo i na sam zvuk: glam-rock je dobro izgledao i zvucao. Velika izdavacka kuca Geffen je u G N' R videla glam/sleaze povratnike i bila brza da ponudi ugovor za oko $75,000 ožujka '86., ne sluteci da ce oni sav novac potrošiti u roku od mjesec dana na vracanje dugova i neizbježnu drogu. Iste godine izdat je u limitiranom tiražu samoproducirani EP "Live Like A Suicide" na maloj etiketi Uzi Suicide Records, koji je rasprodan u rekordnom roku. EP je imao dvije obrade: Aerosmith "Mama Kin", i "Nice Boys" od kultnih australijskih rockera Rose Tattoo, kao i dvije autorske pjesme "Reckless Life" i "Move To The City" koje su opisivale kaoticno stanje u kojem se nalazio život svakog od njih. Zanimljivo je da je tek par godina kasnije otkrivena mala "prijevara" vezana za ovo izdanje - naime, sve cetiri pjesme su snimljene u studiju da bi se naknadno dodao zvuk publike i time stvorila koncertna atmosfera. Reputacija Guns N' Roses je polako rasla, no uspjeh je bio još daleko. Zadnjeg dana srpnja 1987. izlazi "Appetite For Destruction" koji je jedan od deset najboljih albuma ikad snimljenih.Trinaest godina kasnije, ovaj LP i dalje ne otkriva ni jednu jedinu manu, ni jedan pogrešan ton, sve je neprikosnoveno - od "Welcome To The Jungle" do "Rocket Queen", sve je konacno bilo na jednom mjestu, jednostavno i savršeno. Uprkos svom potencijalu, album nije u startu zabilježio veliku prodaju. "Nikada nisam mario za uspjeh", rekao je Slash. "I kad se dogodio,veoma me je iznenadio. Bili smo na turneji cijelu godinu, znali smo da se album prodaje dobro i odjednom je masa pocela pristizati na koncerte. Izdavacka kuca bi nas nekad nazvala i rekli bi nam do koje smo pozicije stigli na Top Listi, i koliko smo kopija albuma prodali, ali ja to nisam puno cijenio sve dok me, nakon jedne turneje, neko nije zamolio za autogram.". Bila je potrebna citava godina da "Appetite For Destruction" stigne na prvo mjesto US Billboard liste i konacno se pocne prodavati.Medjutim prvi skandal je uslijedio odmah po objavljivanju albuma koji je imao "nepristojan" omot. U pitanju je bila ilustracija "Apetite For Destruction" Robert Williams-a iz 1978. godine gdje je prikazana scena silovanja. Ubrzo su mnoge prodavaonice odbile prodavati ovaj album. Kompletan tiraž je vracen izdavackoj kuci, koja je potom izbacila izdanje sa novim omotom - logo križ Guns N' Roses na crnoj pozadini.Dogadjaj koji je ispunio tabloide širom svijeta sa naslovima o Guns N' Roses, bio je nesretni slucaj na Monster Of Rock festivalu na Castle Donnington-u u Britaniji, kad su dva fana poginula u gužvi na koncertu. Tko je imao priliku da presluša snimak sa tog koncerta, cuo je napore Axl-a da smiri publiku, da utiša strasti, ali ništa nije pomoglo - tisak je pronašla krivca. Zatrpani skandaloznim clancima, uz dobru koncertnu promociju i nekoliko aktualnih spotova na vodecim glazbenim TV-stanicama poput MTV-a, Guns N' Roses su polako dolazili u centar pažnje - i album je sa jednogodišnjim zakašnjenjem stigao na prvo mjesto Billboard liste. Ako za neke ekscese i nisu bili krivi, to se nikako nije moglo reci za kontraverznu pjesmu "One In A Million" sa albuma "G N' R Lies - the Sex, the Drugs, the Violence, the Shocking Truth" objavljenog u decembru 1988. Axl tu napada crnce nazivajuci ih pogrdnim izrazom "niggers" , kao i imigrante i homoseksualce optužujuci ih sa "immigrants and fagets. Stih o "crncima" zategao je odnose u bendu. Slashova majka je crnkinja. "Nisam bio za tu pjesmu, i odbijam da je sviram uživo", kaže Slash. Na prodaju albuma ovi dogadjaji nisu imali uticaja, i G N' R postaju prvi bend, nakon deceniju i po, kome su se dva albuma našla u Top 5 najprodavanijih izdanja. Slijedeca 1989. godina zatekla je bend u totalnom kaosu - Izzy, Slash i Adler se bore sa narkomanskim krizama, i tek ih poziv za cetiri koncerta u LA-u kao predgrupa Rolling Stonesima, vraca u pokret.Steven Adlera,ce kolovoza 1990. zamjeniti Matt Sorum. Iako je bend ponovo bio u top formi, "pojacan" klavijaturistom Dizzy Reed-om, iako je droga nestala sa liste dnevnih potreba, i rad na novom album je uveliko trajao, odnosi su poceli da se komplikuju. Kasniji intervju ce pokazati da je Axl-ov egoizam bio glavni problem. Izzy je prvi odlucio da napusti bend, i to neposredno pred izdavanje dva albuma "Use Your Illusion I & II", sto ce biti ozvaniceno tek par mjeseci nakon što su se albumi pojavili u prodaji. Neobicno je da je Axl-ova tuga prema dobrom prijatelju išla tako daleko da su sve dionice koje je Izzy snimio za ova dva albuma - "utišane" i malo izmjenjene. Ova dva albuma su donijela malo mekši zvuk Guns N' Roses, balade poput "Don't Cry", "Estranged", "November Rain. Albumima skoro da se nije moglo ništa zamjeriti, otišli su pravo na vrh najprodavanijih izdanja, Guns N' Roses su postali najpopularniji bend na svijetu - ali ujedno,upravo tu je i bio pocetak njihovog kraja.Uslijedila je svijetska turneja, Guns N' Roses su bili glavni bend na svakom koncertu,na svakom festivalu,izbaceni video spotovi stizali su u sam vrh, novac je pristizao sa svih strana - ali ipak, u bendu su mnogi bili nezadovoljni. Pravi kuriozitet u glazbenoj industriji predstavlja traženje zamjene za Stradlina - naime, cak dvojica gitarista su odbili da zauzmu mjesto ritam gitariste u tad najpopularnijem bendu na svijetu. Prvi je bio Peter Wells iz tada rasformirane grupe Rose Tattoo, koji je po prici mnogih rekao jednostavno "ne interesira me ovo što sada radite", dok je David Navarro tražio više od ponudenih $2,000,000. Nekadašnji gitarista Kills For Thrills, Gilby Clarke, zauzeo je na kraju Izzy-evu poziciju naucivsi kompletan koncertni opus grupe za nekoliko dana. "The Spaghetti Incident"(1993) je album obrada, koji je Duff prvobitno zamislio kao album posvecen punk bendovima, a na albumu se našla i jedna "stvar" ozloglašenog ubojice Charles Manson-a koja je takoder napravila skandal..Duff je izdao 1993. solidan solo album ("Believe In Me"), Stradlin je vec uveliko radio sa svojim pratecim bendom Izzy and The Ju Ju Hounds s kojim je 1992. objavio odlican album, Slash je u medjuvremu svirao sa svakim ko bi ga pozvao, a vijesti o Guns N' Roses nije bilo. U takvoj atmosferi, izdavaci su pokušali primorati bend na povratak - ostavljeno je slobodno mjesto na soundtrack-u za film "Intervju Sa Vampirom"(1994), i ostalo je još samo da dobiju pjesmu. "Simpathy For The Devil" (obrada Rolling Stones-a) je posljednja stvar snimljena u djelimicno staroj postavi: umjesto Gilby-a, Axl je bez predhodne suglasnosti ostalih doveo gitaristu Paul Tobias-a. Teško je reci kad se bend u potpunosti raspao - Rose je, ponovo bez indicije suglasnosti, izbacio Matt Sorum-a, Slash je saznao preko novina da više nije u bendu, Duff je preslušavši Axl-ove demo snimke rekao da ne želi to da svira, i u grupi je ostao Axl, koji je sudskim putem dobio pravo da dalje koristi ime Guns N' Roses.Iz Guns N' Roses, u periodu 1994-1999., nije stizalo puno informacija. Postava za koju se vjeruje da je radila sa Axl-om zadnje dvije godine je sljedeca: Robin Finck (glavna gitara), Paul Huge (gitara), Tommy Stinson (bass gitara), Josh Freese (bubnjevi), i Dizzy Reed (klavijature) - i po Rose-ovoj prici, nastalo je oko 70 pjesama, od kojih bi se na novom albumu trebalo naci 16-17. Kako ce to možda zvucati, možete saznati ako preslušate soundtrack za film "End Of Days". Govoreci o novom albumu, Axl kaže: "Htio sam napraviti tradicionalnu plocu ili da se vratim nazad na Appetite For Destruction, ali nisam uspio. Slash je razlog. Jednostavno, niko se nije pojavio ko bi ga mogao zamjeniti na pravi nacin". Novi stil zahtjevao je temeljno prearanžiranje bogatog G N' R naslijeda, te su Axl i ekipa u studiju ponovo snimili skoro sav "Appetite For Destruction", kao i pjesme "You Could Be Mine" i "Patience", koje ce, tako aranžirane, biti izvodjene na koncertima. Novi album se trebao pojaviti u prodavnicama u nekoliko navrata, ali iz mnogo razloga je bio prolongiran. Ipak 2002. godine izlazi novi Guns N' Roses album koji je nazvan Chinese Democracy, na ovom albumu su se nasle sljedece pjeme: Madagascar,The Blues,Silk Worms,Oh My God i kao posljednja Chinese Democracy. U grupi kao sto je Guns N' Roses bilo je dovoljno slave za svakoga ne samo za frontmena. Nikada nije planirano da Guns N' Roses postanu toliko veliki. Slava je rasturila ovaj bend, uostalom to se kad-tad dogada svim velikim bendovima. |
VELVET REVOLVER
|
VELVET REVOLVER: Velvet Revolver je americki Hard rock bend. Formirali su ga trojica bivših clanova Guns N' Rosesa: gitarist Slash, basist Duff McKagan i bubnjar Matt Sorum. Pri pisanju vecine pjesama bio je prisutan i Izzy Stradlin , no on je kasnije napustio bend. Pocetni koraci su bili dovodenje vokala. U prvom planu su bili Scott Weiland( bivši vokal Stone Temple Pilotsa) i Sebastian Bach( bivši vokal Skid Rowa). U meduvremenu je bend napustio Izzy Stradlin koji je pomagao pisati tekstove nekih pjesama. Sada je u pitanju bilo i mjesto ritam gitare, no tu je bila alternativa u Daveu Kushner u koji se odmah pridružio bendu. Nakon mnogo teških odluka i slucajnosti za vokala je izabran Scott Weiland. Clanovi grupe sada su smišljali ime benda. Slash je rekao "revolver", a Scott samo nadodao "velvet" i tako je nastao Velvet Revolver. Novonastali bend odmah se bacio na rad. 2003. godine snimili su pjesmu "Set me free" za soundtrack filma "The Hulk". Snimili su svoj prvi album "Contraband" 2004. godine. 2005. godine snimili su pjesmu "Come on, Come in" za film "Fantastic Four". Trenutacno su pri izradi novog albuma "Libertad". Glasine kažu da ce izaci tijekom ožujka 2007 |
26.10.2006., četvrtak
gitarrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrr
|
ooooooooooooooooooooo oooooooooo*/.)ooooooo ooooooooo*/•|oooooooo oooooooo*/• oooooooo ooooooo*(•_)ooooooooo ooooooooo||ooooooooo ooooooooo|•|ooooooooo ooooooooo|•|ooooooooo ooooooooo|•|ooooooooo ooooooooo|•|ooooooooo ooooooooo|-|ooooooooo ooooo,ooo|•|ooooooooo oooo/#|oo|•|oo/ooooo ooo(##(_,|•|,_)))oooo oooo###/|•|/&&//oooo oooo##)&___&&((ooooo oooo)#/&&___&?oooo ooo/#|&&&___.?)ooo ooo(##__&&&_'._)|ooo oooo###########/oooo ooooo"+,_____,+"ooo |
23.10.2006., ponedjeljak
LED ZEPPELIN
|
Datum rodenja: 1968. - 1980. Mjesto i država: London, Velika Britanija Clanovi grupe: Jimmy Page, Robert Plant, John Paul Jones, John Bonham Led Zeppelin su bili najveci heavy metal band u povijesti popularne glazbe. Njihove radove ne iscrpljuje tek neusporediva snaga i glasnoca interpretacije bluesa, nego je tu inkorporirana sklonost ka mitologiji i misticizmu, te poigravanje s razlicitim glazbenim žanrovima, osobito s naslijedem britanske folk glazbe. Uslijed neslaganja s novinarskim recepcijama njihovih pjesama, clanovi grupe rijetko su davali intervjue, da bi prema kraju karijere jedina veza publike s njihovim idolima bila albumi i koncerti. Odbijajuci izdavanje popularnih pjesama kao singlova, Led Zeppelin su predodredili žanrovski format heavy metala, jednako kao i sound žanra. Grupa je formirana na pepelu the Yardbirdsa, kada zvuk nakon albuma "Little Games" iz 1967. redefiniraju gitarist Jimmy Page i John Paul Jones koji je radio gudacke aranžmane za plocu. Nakon odlaska basista Crisa Dreje, posljednjeg clana stare postave, Page i Jones susrecu Planta koji ih upoznaje s Bonhamom. Grupa je konacno formirana nakon što su uvjerili Bonhama da odbije neke grupe koje su mu nudile više novaca za suradnju. 1968. snimaju svoj nastupni album pod imenom New Yardbirds. Krajem godine mijenjaju ime u Led Zeppelin i krecu na americku turneju koja je utrla put sjajnom prijemu prvog albuma u Americi 1969. godine. Povratno, ni uspjeh u Europi nije mogao izostati. Led Zeppelin provode prve dvije godine u furioznom ritmu americkih i europskih turneja snimajuci usput cak cetiri albuma do 1971. godine koji su redom, kako su izlazili, provodili sve više tjedana na prvom mjestu top lista albuma s obje strane oceana. Albume su nazivali jednostavno rednim brojevima od I do IV, a usput su rušili sve dotadašnje koncertne i diskografske rekorde. Postigli su najvecu posjecenost koncerata u Americi nakon Beatlesa, album "Led Zeppelin IV" postao je njihov najprodavaniji album svih vremena prodavši se u ukupno 16 milijuna primjeraka u iducih 25 godina, a pjesma "Stairway To Heaven" postala je najizvodeniji radio hit svih vremena u kategoriji pjesama koje nikada nisu objavljene kao singl. Folk utjecaji i sklonost ka misticizmu s vremenom su sve više obilježavali njihov zvuk a na petom albumu "Houses of the Holy" (1973.) grupa eksperimentira i s reggae i funk utjecajima. Iste godine snimaju koncert iz Medison Square Gardena, koji ce tri godine kasnije izaci kao film pod naslovom "The Song Remains The Same". Nakon dvostrukog albuma "Physical Graffiti" iz 1975. grupa radi prvu vecu stanku u furioznoj karijeri uslijed automobilske nesrece koju su Plant i njegova supruga doživjeli u Grckoj. 1976. izlazi "Presence", a nakon obiteljske tragedije u kojoj je Plant izgubio šestogodišnjeg sina, grupa prestaje s radom na gotovo dvije godine. Kada su krajem1979. konacno izdali album "In Through The Out Door" cije je snimanje zapoceto u studiju švedske pop grupe ABBA, ispostavilo se da je to njihov posljednji album. 25. rujna 1980. John Bonham je pronaden mrtav u svom krevetu, ugušivši se u snu uslijed cjelodnevnog pijanstva. Bez obzira na povremena prigodna okupljanja (Live Aid 1985., Atlatnic's 25th Anniversary koncert 1988.), te povremene zajednicke projekte Pagea i Planta (supergrupa the Honneydrippers, albumi "MTV Unplugged" iz 1994. i "Walking into Clarksdale" iz 1998.) grupa se nikada nije ponovo okupila pod istim imenom. Robert Plant posvetio se solo - karijeri, Page je ponajviše vremena proveo u remiksanju i reizdavanju pjesama na sjajnim box-setovima koji su prenijeli zvuk grupe u CD eru, dok se John Paul Jones uglavnom bavio producentskim radom. |
AC/DC
|
Divlja rika snažnih akorda AC/DC-a postala je jedan od najutjecajnijih hard rock zvukova sedamdesetih godina. S obzirom na Bon Scottovo l egendarno drapanje glasnica, grupa je tijekom sljedeća dva desetljeća stekla bezbrojne fanove. AC/DC osnovao je 1973. u Australiji gitarist Malcom Young nakon raspada svog prijašnjeg benda "The Velvet Underground". S Agnusom, svojim mlađim bratom, kao gitaristom, bend je nastupao uglavnom po l okalnim klubovima. Budući da je Agnus tada imao samo 15 godina, sestra im je predložila da on nastupa u svojoj školskoj uniformi, a upravo je to kasnije postalo njihov zaštitni znak. U toj fazi bend je izdao single "Can I Sit Next to You" bivšim članom Easybeats-a Harryem Vandom i najstarijim bratom Georgeom Yungom kao producentom. Sljedeće se godine bend preselio u Melbourne gdje su im se pridružili bubnjar Phil Rudd i Mark Evans. Nakon što je tadašnji pjevač Dave Evans odbio javno nastupati, novi je vokalist postao dotadašnji vozač benda Bon Scott, koji je prije toga bio bubnjar australskih pop skupina "Fraternity" i "The Valentines". No, Scott je imao problema sa zakonom, naime optužen je za nekoliko manjih kaznenih djela i odbijen od strane australske vojske zbog "društvene neprilagođenosti", pa je tako na neki način učvrstio image AC/DC-a kao skupine neukroćenih i brutalnih dečki. Tijekom svoje karijere često su poticali nasilje i okrutnost začinjene vragolastim smislom za humor. Grupa je izdala dva albuma : "High Voltage" i "TNT", 1974. i 1975. u Australiji. Materijal s oba albuma izišao je 1976. pod zajedničkim nazivom "High Voltage" i tu počinje njihov plasman na tržište USA-a i UK-a te promotivne turneje u obje zemlje. Već krajem iste godine plasiran je i novi album pod nazivom "Dirty Deeds Done Dirt Cheap". Ubrzo je iz grupe otišao i dotadašnji basist na čije je mjesto došao Cliff Williams. U jesen 1977. pušten je u prodaju i album "Let There Be Rock", njihov prvi pravi proboj na američko tržište. Izlaskom sljedećeg albuma "Powerage" 1978., broj njihovih obožavatelja još se više povećao zahvaljujući brojnim dinamičnim live nastupima, no veliki prodor na svjetsku glazbenu scenu ostvarili su tek sljedeće godine kada se "Highway To Hell" uspeo do 17. mjesta na američke i 8. mjesta britanske ljestvice, čime je ujedno postao i prvi album AC/DC-a prodan u milijunskoj nakladi. Kao što to obično biva, nakon velikog uspjeha dolazi tragedija - 1980 godine Bon Scotta je umro od trovanja alkoholom. Scottovo je mjesto zauzeo Brian Johnson, a već sljedećeg mjeseca grupa je snimila "Back in Black" koji je postao njihov najprofitabilniji album prodan u više od deset milijuna primjeraka samo u SAD-u. Narednih nekoliko godina, bili su jedna od najvažnijih rock grupa na svijetu, posebice s hitom "For Those About to Rock We Salute You" koji je zauzeo vodeća mjesta svih ljestvica u SAD-u. 1982. Rudd napušta bend, no ubrzo ga zamjenjuje Simon Wright. Nakon "Flick of the Switch", iz 1983., bend je imao nekoliko godina glazbene stagnacije, sve do 1990. kada su objavili album "The Razor`s Edge" ˝koji je pratio hit "Thunderstruck". Iako više nisu bili u punoj snazi kao 70-ih i ranih 80 -ih, još su 90-ih zadržali status izvođača koji privlače najveći broj posjetitelja na internacionalnim koncertima. Na jesen 1995. izdan je i njihov 16. album "Ballbraker" s Rickom rubinom kao producentom. Upravo je taj album dobio neke od najboljih kritika upućenih AC/DC-ovcima tijekom čitave karijere. Nezaustavljivi AC/DC izdao je svoj zadnji album 2000. pod nazivom "Stiff Upper Lip |
BLACK SABBATH
|
Frank Anthony "Tony" Iommi 19.2.1948 je gitarsit grupe Black Sabbath rođen u Birminghamu u Engleskoj!! Iako je Ozzy Osbourne (jedna od najosebujnijih ličnosti u povijesti glazbe) bio najeksponiraniji član benda te "trademark" Sabbatha, Iommi je onaj koji je napisao gotovo sve pjesme tog heavy metal - hard rock benda i vodio bend kroz povijest.... Black Sabbath - the original one!!! Tony se prihvatio gitare u svojim tinejđerskim godinama ponajviše jer je htio postati kao njegov idol - Hank Marvin (jedan od momaka s moje liste i lead gitarist grupe The Shadows). U mlađim danima dok je radio u industrijskoj tvornici je izgubio prst desne ruke!! Na njegovu sreću on je lijevak pa mu desna ruka služi za trzanje žica, a ne stiskanje akorda...Tada je mladi Tony mislio da su njegovi gitaristički dani gotovi i da više nikada neće svirati gitaru, ali onda ga je posjetio njegov šef koji je znao za Tonyjev "noćni posao" u pubu kao gitarist - zabavljač te mu pustio snimku Django Reinhardta koji također nema 2 prsta....To ga je motiviralo dovoljno da se ponovno prihvati gitare... Tony je smislio nekoliko "forica" kako bi si olakšao sviranje. Najznačajnija je ta da je snizio gitaru za ton i pol niže kako bi mu žice bile mekše!!! Znaći gitara je bila naštimana po C# tonu, a ne po E. To je uvelike utjecalo na glazbu Black Sabbatha. Bas gitarist Geezer Butler je uvidio odličnost te ideje i također tako naštimao gitaru - tako je rođen heavy metal band.... No, prije nego je Black Sabbath stupio na scenu, Tony je svirao u nekoliko bendova!! U bendu The Rest je Tony upoznao Billa Warda budučeg bubnjara Black Sabbatha.Rare Breed grupa je "ustupila" pjevača i ritam gitaristu Black Sabbathu,a ta dva momka su bili - John "Ozzy" Osbourne i Terry "Geezer" Butler. Od 9. mjeseca 1968 godine se bend zove The Earth. Ipak 1969 godine, nakon Iommijeva izleta sa Jethro Tullom kada se vratio grupi Earth, došlo je do kolizije imena... Naime u Engleskoj je postajao još jedna bend s sitnim uspjesima ali s istim imenom!! Tada su Iommi i ekipa promjenili ime benda u Black Sabbath!!! Tony je pionir "gitarizma"...On je uz jednog genijalnog gitarista (Jimmy Paige - Led Zeppelin - isto je na listi ) smislio okrnjene riffove i tako su nastali hitovi kao Paranoid, Iron Man, Into The Void, War Pigs. Kombinirao je genijalne blues-solaže s riffovima u mol ljestvici pod teeeeeeškom distorzijom!!! Tada je došlo do promjena u bendu i to velikih i brojnih....Članovi su dolazili i odlazili, ali Tony je ostao jedina konstanta u tom bendu.... ovo su sve promjene : (1969-1979) * Ozzy Osbourne - vokal * Tony Iommi - gitara * Geezer Butler - bas gitara * Bill Ward - bubnjevi (1979-1980) * Ronnie James Dio - vokal * Tony Iommi - gitara * Geezer Butler - bas gitara * Bill Ward - bubnjevi (1980-1982) * Ronnie James Dio - vokal * Tony Iommi - gitara * Geezer Butler - bas gitara * Vinny Appice - bubnjevi (1982-1983) * Ian Gillan - vokal * Tony Iommi - gitara * Geezer Butler - bas gitara * Bill Ward - bubnjevi (1983-1984) * Ian Gillan - vokal * Tony Iommi - gitara * Geezer Butler - bas gitara * Bev Bevan - bubnjevi (1984-1985) * David Donato - vokal * Tony Iommi - gitara * Geezer Butler - bas gitara * Bill Ward - bubnjevi (1985-1986) * Glenn Hughes - vokal * Tony Iommi - gitara * Geoff Nicholls - klavijature * Dave Spitz - bas gitara * Eric Singer - bubnjevi (1986-1987) * Ray Gillen - vokal * Tony Iommi - gitara * Geoff Nicholls - klavijature * Dave Spitz - bas gitara * Eric Singer - bubnjevi (1987) * Tony Martin - vokal * Tony Iommi - gitara * Geoff Nicholls - klavijature * Dave Spitz - bas gitara * Bob Daisley - bas gitara * Eric Singer - bubnjevi * Bev Bevan - udaraljke (1987-1988) * Tony Martin - vokal * Tony Iommi - gitara * Geoff Nicholls - klavijature * Jo Burt - bas gitara * Terry Chimes - bubnjevi (1988-1989) * Tony Martin - vokal * Tony Iommi - gitara * Geoff Nicholls - klavijature * Laurence Cottle - bas gitara * Cozy Powell - bubnjevi (1989-1991) * Tony Martin - vokal * Tony Iommi - gitara * Geoff Nicholls - klavijature * Neil Murray - bas gitara * Cozy Powell - bubnjevi (1991-1992) * Ronnie James Dio - vokal * Tony Iommi - gitara * Geezer Butler - bas gitara * Vinny Appice - bubnjevi (1992-1994) * Tony Martin - vokal * Tony Iommi - gitara * Geoff Nicholls - klavijature * Geezer Butler - bas gitara * Bobby Rondinelli - bubnjevi (1994-1995) * Tony Martin - vokal * Tony Iommi - gitara * Geoff Nicholls - klavijature * Neil Murray - bas gitara * Cozy Powell - bubnjevi (1995-1997) * Tony Martin - vokal * Tony Iommi - gitara * Geoff Nicholls - klavijature * Neil Murray - bas gitara * Bobby Rondinelli - bubnjevi (1997-1998) * Ozzy Osbourne - vokal * Tony Iommi - gitara * Geezer Butler - bas gitara * Bill Ward - bubnjevi (1998) * Ozzy Osbourne - vokal * Tony Iommi - gitara * Geezer Butler - bas gitara * Vinny Appice - bubnjevi (1998-) * Ozzy Osbourne - vokal * Tony Iommi - gitara * Geezer Butler - bas gitara * Bill Ward - bubnjevi To je sve...Uživajte!!! |
GUNSIIIIIIIIIIIIIIIIII
|
Saul Hudson, poznatiji svijetu kao Slash, je bivši gitarista hard rock benda Guns N' Roses. Trenutno je lead gitarista rock benda Velvet Revolver. Prepoznatljiv je po svojoj dugoj kovrcavoj kosi, velikom šeširu, njegovoj ljubavi prema Jack Daniel'su te naravno, cigareti u ustima. Trenutno živi na Beverly Hillsu sa svojom ženom Perlom, dva sina, London Emilio i Cash Anthony. Slash je roden 23. srpnja, 1965. u Hampsteadu, Engleska od Židova Engleza oca i Afro-americke majke, od kojih su se oboje bavili šoubiznisom (majka je dizajnirala kostim Davidu Bowieju za "The Man Who Fell To Earth"). U srednjim 70-ima, njegovi roditelji su se razveli i Slash se preselio svojoj baki. Odgojen je u Stoke-on-Trentu do jedanaeste godine kad su se on i njegov majka preselili u Los Angeles u Sjedinjenim Državama. Otac je ostao u Engleskoj. Slash je u SAD-u pohadao Beverly Hills srednju školu zajedno s buducim zvjezdama medu kojima su Lenny Kravitz i Nicolas Cage. Kad je imao otprilike 15 godina, Slash je dobio akusticnu gitaru s jednom žicom na kojoj je ucio svirati. Slashovi rani utjecaji su bili Led Zeppelin, Rory Gallagher, Eric Clapton, the Rolling Stones, Queen, Aerosmith, Jimi Hendrix, AC/DC i Jeff Beck. Prva pjesma koju je naucio svirati je bila "Smoke on the Water" od Deep Purplea. Uzimao je lekcije, ali je htio i sam uciti. Slash je poceo vježbati 12 sati na dan, što je utjecalo na njegovo školsko obrazovanje. Eventualno, Slash je odustao od škole, ispadajuci u jedanaestom razredu. Dok je bio dio Los Angeleske scene išao je na audiciju za Glam Metal bend Poison i bio je finalist dok ga nije pobijedio nadmocniji C.C. DeVille. Zatim je upoznao bubnjara po imenu Steven Adler i njih dvojica su formirali bend Road Crew (koji je imao problema zadržavajuci bilo koje clanove osim njih dvojice). Slash i Adler su kasnije upoznali buduceg ritam gitaristu Guns N' Rosesa Izzya Stradlina koji im je pustio kazetu na kojoj je Axl Rose pjevao. Slash i Adler su ubrzo upoznali Axla. Kasnije, kad gitarista Tracii Guns i bubnjar Rob Gardner iz Axlovog novog benda, Hollywood Rose, nisu mogli doci na prvih nekoliko koncerata u Seattleu, Slash i Adler su se ponudili i ubrzo ušli u bend. Bend je postao Guns N' Roses ubrzo nakon toga. Saul Hudson, poznatiji svijetu kao Slash, je bivši gitarista hard rock benda Guns N' Roses. Trenutno je lead gitarista rock benda Velvet Revolver. Prepoznatljiv je po svojoj dugoj kovrcavoj kosi, velikom šeširu, njegovoj ljubavi prema Jack Daniel'su te naravno, cigareti u ustima. Trenutno živi na Beverly Hillsu sa svojom ženom Perlom, dva sina, London Emilio i Cash Anthony. Slash je roden 23. srpnja, 1965. u Hampsteadu, Engleska od Židova Engleza oca i Afro-americke majke, od kojih su se oboje bavili šoubiznisom (majka je dizajnirala kostim Davidu Bowieju za "The Man Who Fell To Earth"). 1988. godine Guns n' Roses su izdali album G N' R Lies, koji je sadržavao kontroveznu pjesmu "One in a Million" (medu stihovima pjesme se našla rijec "niggers" (crnje)). Nakon Use Your Illusion turneje, Slash je dobio državljanstvo Sjedinjenih Americkih Država. Dok je svirao u Gn'R kao gitarista, Slash je imao mnoge projekte s raznim glazbenicima medu kojima su Lenny Kravitz, BLACKstreet, Michael Jackson i Queen. Slash je zapamcen po primanju nagrade na 1989 American Music Awards kad je u alkoholiziranom stanju održao govor. Prije primanja druge nagrade Gn'R-a na 1989 American Music Awards, on i Duff McKagan su se popeli na pozorncu prilicno pijani, držuci pice u rukama i pušeci cigarete. U razmaku od 20 sekundi, Slash je opsovao dvaput u svom suludom govoru prije nego što je bio prekinut glazbom i premještanjem kamere na AMA logo. Nakon prve rijeci na f, iz publike se cuo iznenadujuci uzdah, nakon cega je Slash pokrio usta s cigaretom u ruci, i humoristicno rekao "oops". U 1991., Guns N' Roses su krenuli na 28 mjeseci dugu Use Your Illusion turneju, odmah nakon izlaska njihovih novih albuma, Use Your Illusion I i Use Your Illusion II. Albumi su napomenuli promjenu u glazbenom smjeru benda, ukljucujuci umjetnicke i dramaticne pjesme poput "November Rain" i "Estranged". Ovakve pjesme su, zajedno s baladama poput "Don't Cry", doprinjele napetosti u bendu zbog koje se i raspao. Slash je kasnije naveo ovu cinjenicu kao kljucnu komponentu njegove nesposobnosti rada s Axlom. Slash je poznat kao obožavatelj filmova Godfather i svirao je temu iz Godfathera na svakom koncertu. Pri kraju turneje, nakon izlaska albuma The Spaghetti Incident?, zadnjeg Gn'R albuma na kojem svira Slash, poceo je letati i uletati iz benda u bend. U 1994. i 1995., zapoceo je projekt po imenu Slash's Snakepit (u kojem su sudjelovali i gitarist Gilby Clarke i bubnjar Matt Sorum, obadvojica iz Gn'R-a) koji je izdao svoj debitantski album, It's Five O'Clock Somewhere. U dodatku, Slash je nastupao zajedno s Michaelom Jacksonom na 1995 MTV Video Music Awards. Slash je svirao gitaru u Black Or White segmentu nastupa, koji je sadržavao neplanirani solo od 90 sekundi, tijekom kojeg se Jackson otišao presvuci za sljedecu pjesmu, Billie Jean. Slash je kasnije nastupao s Michaelom Jacksonom ponovno 10. rujna, 2001., na Jacksonov 30-oj godišnjici u Madison Square Gardenu u New York Cityu. Slash posjeduje preko 100 gitara medu kojima su sljedece. * Gibson o 1958 Les Paul replika koju je napravio Kris Derrig (Slashova glavna gitara na vecini snimaka) o Standard and Custom Les Pauls + 1950s Standard + 1956 Gold Top + 1959 Standard (kopija) + 1969 Custom + 1987 Standard + 1996 Signature (Slash's Snakepit) + 2004 Signature (Velvet Revolver) o 1963 & 1965 Melody Makers o 1960s SG o EDS-1275 o 1959 Flying V o 1958 Explorer o J-100 o Skylark Lap Steel * Fender o 1952 Telecaster o 1965 Stratocaster * Ernie Ball/Musicman o Silhouette * Guild o 1999 Crossroads Doubleneck ("Godzilla") o 12-string Acoustic Guitar * B.C. Rich o Mockingbird * Martin o D-28 Acoustic Guitar * Ramirez o Classical Guitar * Travis Bean o Travis Bean Electric Slash je prvi glazbenik koji je imao Marshallovo pojacalo s potpisom. * Marshall o JCM-800 Head o JCM 900 Head o JCM Silver Jubilee (original 2555 JS, white/silver marshall head) o 2555SL Signature Head o 1960BV 4x12 Cabinet + 70 Watt Celestion "Vintage 30" Speakers EFEKTI * Dunlop DCR-1SR Cry Baby Rackmount Wah Wah * Rocktron Hush II CX * DBX 166 Compressor * Yamaha SPX 900 Multieffect * Boss DD-3 Delay * MXR 10-band graphic EQ * Heil Talkbox |
METAL MUSIC
|
Metal muzika je najglasnija i najcvrsca muzika na svijetu. Bez obzira sto metal cesto dovode u vezu s sotonizmom, bit metala uopce nije u tome, svaki bend ima svoja uvjerenja. Postoje kako krscanski tako i anti-krscanski sotonisticki i paganski bendovi, ali najcesce nije religija ta koja je glavni dio njihove muzike. Postoje 4 osnovne teorije o tome ko je zapoceo s metalom. Neke od tih zvuce pomalo apsurdno, ali naveli su ih priznati muzicki strucnjaci. Prva teorija kaze da je bend Black Sabbath zapoceo s heavy metalom i to 1970 (album Paranoid), a bend koji je naziv izmislio je Judas Priest 1976 s njihovim drugim albumom “Sad Wings Of Destiny”, narocito s pjesmom “The Ripper”. Iron Maiden je prvi heavy metal bend koji je od pocetka svirao (i jos sviraju) heavy metal, jer Black Sabbath i Judas Priest nisu do 1976 snimali metal albume (npr. “Technical Ecstasy” I “Rocka Rolla”). Druga teorija kaze da je heavy metal prvi put koristen jos kod Steppenwolfa (pjesma iz ‘60tih “Born To Be Wild” i dio koji ide “I like smoke and lightning, heavy metal thunder”). Ovdje bi bilo pravilno navesti da se ovdje po prvi put samo cuje ta rijec, sto ne znaci da su oni i svirali heavy metal. Treca teorija kaze da su Led Zeppelin tvorci heavy metala i to jos prije pjesme “Kashmir”. Cetvrta, najcudnija teorija, kaze da pocetak heavy metala seze jos iz doba Beatlesa i pjesme “Helter Skelter”, a da su Led Zeppelin i Black Sabbath samo taj zvuk digli na jedan visi nivo. Ja se jedino slazem s prvom teorijom, ali treba sva misljenja i teorije navesti da bi se doslo do istine. Pocetak metala bio je nihilistican, taman i pomalo morbidan. Na metal su utjecali od primitivnog bluesa, klasicne stvari pa sve do anti-rock/heavy kulture. Metal se pojavio ‘70tih. Bendovi kao sto su Led Zeppelin, Black Sabbath, Judas Priest, Iron Maiden i Motorhead su svijetu predstavili metal kao jednu novu inovaciju u svijetu muzike. S muzicke strane oni su dosta preuzeli od bluesa, rock’n’rolla s tim sto su roll odbacili, i preuzeli jake i mocne riffove. Mnogi kriticari tvrde da je metal samo jedno adolescentno iskustvo i da teenageri, uglavnom bijelci, cine najveci dio metal auditorijuma. Isti takodjer smatraju da se kod metala nista drugo ne radi osim do stvaranja buke i “udaranja’ bubnjeva. Realno gledajuci veci dio metala nije nista drugo nego troakordno riffanje, ali opet najveci dio metal bendova daju veliki znacaj na tehnicke mogucnosti. Priznali to ili ne, metal gitaristi su uvijek bili i uvijek ce biti inovatori u tehnici, tempu i umjetnosti uopste. Pjesma je koncentrisana oko riffova, sa solom koji je besprijekoran. Svaki ritam je prilicno jak, na neke momente cak podsjeca i na vojne koracnice. Pocevsi od bubnjeva pa do gitara najvaznije je biti tvrdzi i jaci sto je moguce. Metal muzika postoji vec oko 30 godina i u tom periodu se dosta mijenjala i usavrsavala. Kriticari su podijelili taj period na 4 manja perioda: I period (1969-1983), II period (1983-1988), III period (1988-1966) i IV period (1996-sadasnjost). U prvom periodu pored pocetaka (proto-metela) najznacajniji su bendovi tzv. New Wave Of British Heavy Metala (NWOBHM): Black sabbath, Iron Maiden, Motorhead, Judas Priest koji su udarili temelje metalu i generacijama koje ce doci. Oni su sav blues odbacili, tempo ubrzali i zvuk ucvrstili. Zadrzali su samo znacajni, zestoki, brzi i cvrsti metal zvuk. Nikada nisu pokusavali osvojitii veliki broj slusaoca; to je bio cisti metal, napravljen za ljubitelje metala. Inace metalci vole istaknuti da uostalom metal i nije za svakoga. Najekstremniji u ovom periodu bili su Venom i Motorhead. Zajednicko im je bilo nestandardni nacin pjevanja cistim vokalom, s tim sto je Venom jos imao (i danas jos uvijek) provokativne tekstove usmjerene protiv boga, slaveci sotonu. Drugi period je pravi procvat metala svugdje na svijetu. Pojavljuju se razliciti metal zanrovi pocevsi od speed metala koji se ubrzo pretvorio u thrash, pa do death i black metala. Venom kao bend najzasluzniji je za pocetak black metala, a Bathory i Hellhammer su taj rani black metal od Venoma dalje razvili. Oni su vise atmosfere unijeli u metal, a pamte se po skoro ne-ljudskim vokalima. Americki bend Slayer zasluzan je za pocetak death metala, a uslijedio je citav niz odlicnih death metal bendova: Sepultura, Death, Morbid Angel… Njihove ideje su bile apokalipticne i haoticne. Jedan od najznacanijih bendova ovog perioda i svakako jedan od najomiljenijih bili su Metallica, koji su poceli sa speed metalom koji se ubrzo pretvorio u thrash; bend koji je mozda i najzasluzniji za koliku toliku popularizaciju metala. U Njemackoj ovo je pocetak sjajnog thrash tria Sodm, Destruction i Kreator koji su po mnogima kraljevi europskog thrasha, dok su za kraljeve americkog thrasha vazili Metalica, Megadeth i Anthrax. Treci period je period postmodernog metala. Death metal je pomogao black metalu da se ucvrsti kao zanr, koji je na neki nacin varijanta deatha. Takodjer ovo je i doba kojeg se ljubitelji metala, a narocito Metallicae nerado sjecaju. Naime, jedan od predvodnika metala – Metallica se promijenila i postala prekomercijalna i fakticki napustila metal koncepciju. Bio je to tezak udarac za fanove, ali i za citav metal. Jedina dobra stvar u ovom je bila zapravo black metal, jer ovo je doba poznate skandinavske metal-eksplozije (narocito svedska scena). Inspirisani Celtic Frostom, Sodomom, Bathoryjem, bendovi Darkthrone, Immortal, Emperor, Burzum, Enslaved, Havohej, Gorgoroth i Graveland ostavarili su impozantan zvuk u metal muzici. Black metal se brzo razvijao i jacao i od 1991 pa do 1996 je producirao nekoliko podzanrova koji su se oko slijedecih ideologija polarizirali: ja ispred svega i sviju, sve unistiti, ili oko neke varijante hedonisticke ili naturalisticke ideologije. Njihovi tekstovi bili su zestoki, zvuk jos zesci i sa sopstvenom formom i varijantama tema bili su izrazito haoticni i znali su itekako dobro kako treba pisati pjesme. Dimmu Borgir, Cradle Of Filth, dark Funeral predstavljaju drugi val black metal bendova koji su tek pravo popularizirali i podigli black metal. Inace u ovom periodu jos je znacajno istaci i pojavljivanje velikog broja power metal bendova koji su se uglavnom inspirirali NWOBHM bendovima, a njihova izvedba je bila samo jaca i brza, slicnija death metalu u tom pogledu samo cisca u svakom obliku. Cetvrti period zapoceo je 1996 i traje do danas. Apokaliptizam black metala dosegao je vrhunac u norveskoj sceni. Underground polako odumire zbog vlastitih stavova koji se cine da nemaju uopste logike. Cak je i black metal velikim dijelom presao u mainstream, a takodjer je i ocigledna sve veca upotreba klavijatura koje bi trebale poboljsavati muziku s dozom mracne atmosfere. Po mnogima je Cradle Of Filth preuzeo tron black metala, premda se dosta udaljio od standardnog black metala mijesajuci pri tome svoju muziku s jos par zanrova. Danas postoji jako mnogo bendova koji misle da sviraju metal, i to sve nazivaju nu-metal, ali istina je da ta njihova muzika nema veze s metalom, kao sto ni oni nemaju. Ovi bendovi ne predstavljaju slijedecu generaciju heavy metala, niti slijedecu evoluciju stila i strukture. Nova generacija novih heavy metal bendova ce sigurno doci. Ovo je doba u kojem po prvi put se naturalisticke stvari povezuju s dogaticnim i vise nije dovoljno biti fin i covjecan, tako kazu novi ideali. Individalni radovi ce donijeti haos i promjene. Slijedeca evolucija metala bi se trebala dogoditi u kompoziciji, a ne u formi. Mnogi metal bendovi, narocito power metal bendovi, se inspiriraju Tolienom, ali isto i skandinavskoj i drugim mitologijama (npr. Blind Guardian i Rhapsody). Mnogi doom i goth metal bendovi pisu pjesme koje su inspirisane Lovecraftovom i Poeom. Ova danasnja ideologija, koja je anti-krscanska, anti-nacisticka, … ima slijedece u sebi: nihilizam, moralni ponos, osjecaj za zastitu okoline, melodicne pjesme, antimoral i cast. Postoji jako mnogo metal zanrova, a ovo su neki od njih: heavy metal, black metal, thrash meta, british metal, new wave of british heavy metal, goth metal, death metal, doom metal, hair metal, neo-clasicni metal, power metal, progresivni metal, punk metal, grindcore, skandinavski metal, speed metal, simfonijski black metal, industijski metal, alternativni metal, pop-metal i rap-metal. Ova cetiri zadnja i nemaju bas puno zajednickog sa standardnim metal zvukom i ne bi ih se uopste trebalo tretirati kao vrste metala. U globalu metal nije komercijalna muzika i nije za siroki auditorijum. Metal fanovi zive za metal. Premda dosta osporavan metal se uspio odrzati od svog pocetka pa sve do danas kao jedan od najoriginalnijih i najiskrenijih pravaca muzike i umjetnosti uopste. Iza rijeci metal cije se citava jedna ideologija kako muzicka tako i zivotna. |
IRON MAIDENNNNNNNN
|
Iron Maiden, danas sinonim heavy-metala, osnovan 1975. Njegov osnivac Steve Harris, osim frontmena ima i ulogu basista, uz gitariste Adriana Smitha, Dave Murraya i Janicka Gersa, bubnjara Nicku McBraina te pjevaca Brucea Dickinsona. Ukupno su izdali 24 albuma, od toga 5 live-albuma, 5 best-off, 13 studio i jednu PC-igru (Ed Hunter) s nekim njihovim izvedbama. Njihova maskota, Eddie, ne može se svrstati niti u jednu skupinu "cudovišta". Izgledom podsjeca na spoj kostura i zombija. Povijest Bend je osnovan 1975. u istocnom Londonu od "ruke" basista Steve Harrisa, kojem se nekoliko mjeseci kasnije pridružio i gitarist Dave Murray. Danas, 30 godina kasnije, njih dvojica još uvijek sviraju kao clanovi Iron Maidena. Zanimljivo je to što se je Steve Harris odlucio posvetiti glazbi nakon odustajanja da zaigra profesionalan nogomet u klubu West Ham. Sastav Prvotna postava benda izgledala je ovako; Steve Harris - basist (1975. do sada) Dave Sullivan - gitarist (1975.-1976.) Paul Day - vokal (1975.-1976.) Terry Rance - gitarist (1975.-1976.) Ron 'Rebel' Matthews - bubnjar (1975.-1977.) Danas, Iron Maiden izgleda ovako; Bruce Dickinson - vokal (1982.-1994., 1999.- do sada) Dave Murray - gitarist (1976.- do sada) Adrian Smith - gitarist (1980.-1990., 1999.- do sada) Janick Gers - gitarist (1990.- do sada) Steve Harris - basist (1975.- do sada) Nicko McBrain - bubnjar (1983.- do sada) Diskografija 1979. Soundhouse Tapes (EP) 1980. Iron Maiden 1981. Killers 1982. The Number of the Beast 1983. Brain Damage Tour of Europe (live) 1983. Piece of Mind 1984. Powerslave 1985. Live After Death (live) 1986. Somewhere in Time 1988. Seventh Son of a Seventh Son 1990. Stranger in a Strange Land (Single) 1990. Trooper (Single) 1990. No Prayer for the Dying 1990. Running Free / Run to the Hills (Single) 1992. Fear of the Dark 1993. A Real Live One (live) 1993. A Real Dead One (live) 1994. Live at Donnington (live) 1995. The X Factor 1996. Best Of The Beast 1998. Virtual XI 2000. Brave New World 2002. Rock in Rio (live) 2002. Edward The Great 2002. Beast Over Hammersmith (Eddie's Archive - limited edition) 2002. Best Of The B'Sides (Eddie's Archive - limited edition) 2002. The BBC Archives (Eddie's Archives - limited edition) 2003. Dance of Death 2005. Death On The Road (live album) 2006. A Matter of Life and Death 2006. The Reincarnation of Benjamin Breeg (single) Zanimljivosti Ime benda potjece od srednjovjekovne sprave za mucenje zvana Iron Maiden ili Željezna djeva koju je osnivac Steve Harris vidio u filmu "Covjek sa željeznom maskom". |
